| Welcome to the Croatian Language Corpus |  |
| home | Riznica | documentation | |
Stjepan Hranjec [2004], Dječji hrvatski klasici (Školska knjiga, Zagreb), 400 pp. [word count] [Hranjec_Djecji].
začetnikom a Balog je predstavio svu raskoš, sve mogućnosti jednoga jezika, svu njegovu primijenjenost u obzorju iskustva mladoga čitatelja. Balog se rodio 30. svibnja, „najcvjetnijeg mjeseca” 1932. godine[ERROR: no reftable :] O Balogu je ispisan poveći broj priloga. Svi oni, međutim, usputno i šturo navode stereotipne podatke iz piščeva životopisa. Makar bismo se djelomice mogli složiti s tvrdnjom da ispisivanje životopisa od strane autora može ponekad biti subjektivno (a koji tekst to nije, radi se samo o stupnju osobnoga!), ipak se u Balogovu slučaju valja složiti s činjenicom da sam autor najbolje, tj. najoriginalnije piše o sebi. Točnije, Zvonimir Balog dao je hrvatskoj književnosti dva iznimna, originalna autobiografska teksta: jedan je esejiziran, drugi romanesktan životopis. Prvi su Autobiografske žvrljotine u Autobiografijama hrvatskih pisaca (prir. V. Brešić, AGM, Zagreb, 1997., 1393 — 1408.) a drugi je autobiografski roman Predživot (P. I. P. Pavičić, Zagreb, 2001.). To su, ukratko, umjetničke autobiografije i ta će dva teksta biti temeljna za usustavljanje piščeva životopisa u ovom prilogu (navodi što slijede mahom su iz Autobiografskih žvrljotina). u mjestu Sv. Petar Čvrstec kraj Križevaca, koji „čvrsto i zvonko zvuči” što bi rekao Pajo Kanižaj, mjestu koje je neko vrijeme bilo samo Čvrstec (pa se i danas u gdjekojim knjigama tako, inercijom navodi!) jer je, naime, „Sv. Petar privremeno poginuo u partizanima”. Piščev djed po majci prezivao se Cumin „što se na Istoku piše odvojeno, a znači pametan čovjek”; moglo bi, dakle, biti riječi o pretku iz Indije „a djed Vid je i fizički nalikovao Gandhiju. (…) Bio je više radoholičar nego alkoholičar.” A i njegova kći, piščeva mati, poznavala je samo rad. U predasima „bila je u crkvi, gdje se klečeći sklopljenih ruku obraćala Bogu. Bog je bio njezina neprekidna misao. (…) Noću bi dugo sjedila u krevetu, u zamračenoj sobi, držeći dragoga Boga na telefonu.”Očeva loza podrijetlom je iz Mađarske; otac bijaše svestran — „ugljenar, tesar, ciglar, narodni veterinar, orator, pjevač, općinski načelnik, ustaški tabornik…” U logoru je izučio još nekoliko zanata, ukratko, „piščev otac bio je nemiran duh, aktivan i ambiciozan, s naglašenim umjetničkim darom”. Čvrstečko sretno seosko djetinjstvo pisac je ovjekovječio u Bosonogom generalu. No „zarana je spoznao osjećaj straha, strah ga je učinio budnim, opreznim”, piše u Pred
životu zato je po uvjerenju „postao budist hrvatsko-katoličkog opredjeljenja. Njegov budizam izveden je iz riječi budnost. Pisac je bio trajno budan, premda je (u kasnijem
Stjepan Hranjec [2004], Dječji hrvatski klasici (Školska knjiga, Zagreb), 400 pp. [word count] [Hranjec_Djecji]. |
|||||
