zgrada imala je dvostruk krov, kakovih je osamnajsti viek ostavio i kod nas. Nješto unapried izbočena sredina pročelja imala je duge prozore s nebrojenimi maljušnimi stakalci, i nad svakim prozorom udjelano je bilo jošte okruglo okno, nalik na oko. Podaleko od dvora sjatila se rpa svakakih traljavih gospodarskih zgrada. Oko dvora virila u hladni zimski zrak stabla kestenja, platana, omorika i kroz gole im crne svrži vidjeli se sivi davno nekrečeni zidovi, u uglovih sa golom ciglom, od koje je žbuka posvema odpala. Mà da smo bili u vrieme božića, — ipak su u jednoj polovici kuće visjele u prozorih na polak polupane šalapolke, davno kišom izprane od svake boje. U drugoj polovici mnogi je prozor bio bez stakla.

— Gle — još lani — kad je ono na Bartolovo bjesnila tolika bura — porušio se ondje čitav ugao, — sjećaš li se? Tà — i ti si bio sa mnom, — pa gledaj — ugao još danas porušen.

— Gledaj eno — opeka naslagana, jame za gašenje vapna izkopane — ha, ha, ha — tȁ, gle i piesak privezen, — al do gradnje nije došlo. Moj Gjukica — moj Gjukica! — Znam, da nije zidar k meni mogao doći, jer su ga u Kamenicu zvali, — i mogu živo misliti, kako je Gjuka s njim snovao i snovao, — a uza sve to — ugao ostao onakav, kakav se srušio. Ah moj Gjuka! — Ali takav jest. Računao on — računao — sa deset majstora pravio osnove, mislio za cielo, on će tom prilikom sav dvor popraviti, — zašto tek ugao! I tako u tom vječitom snovanju pustio sve i — klimavu stienu podupro stupovi. Uviek isti! Od prve svoje mladosti, kako je preuzeo dobro, jednako je govorio, da mora zidati nove gospodarske zgrade, jer da su stare ni za što, te bi grjehota bila i uzaludni trošak a mà da se samo i klinac koji ponovi. U to je ime najmanje deset puta palio ciglu za prošlih trideset godina, — jednu šumu

Next page