Gašpara II. i šest kćeri: Barbaru, Evu, Susanu, Uršulu, Saru, ženu Dioniša Zičija, i Katarinu, ženu Gašpara Ratkaja. Po svojoj ženi bijaše nasliedio dio Kalnika i Vukovine, a po svojoj punici Marijani Schweinbeck naslijedio je grad i dobro Lutenberg (Ljutomir) u Štajerskoj, po kojem gradu zvao se on i njegov sin Gašpar II. barunom od Lutenberga.

* * *

Najstariji sin Ivana II. Nikola I. izučio je nauke u Gradcu. Služio se rado geslom: »Sreći je sve dozvoljeno (Fortunae nihil inausum).« Bio je kraljevski savjetnik i komornik i meštar dvornika, a bavio se rado pjesničtvom latinskim. Svoje majke Eve bijaše ljubimcem, te mu ona svojom oporukom od god. 1620. ostavi najveći dio svojih dobara. Nu god. 1624. dielio se on s bratom svojim Ivanom sasvim pravedno. Ivan zadrža Novi Klenovnik, polovicu Trakošćana, Kamenicu i čitavo pravo na Krapinu i Kostel, zajedno s imanji Eberhard u požunskoj i Preseka u križevačkoj županiji, za tim kuće u Zagrebu i Varaždinu. Nikola primi dvor Markovec u optujskom polju, vinograd Preizerijanski u kotaru čakovačkom, glavnicu od 72000 for. i dug Rudolfa kralja od 82000 for. Dielio ih je prabilježnik Stjepan Patačić. Od Gvidobalda, nadbiskupa solnogradskog, dobi Nikola u dar god. 1657. njeki dvor i zemlje sa šumami i vinogradi u štajerskom gradu Optuju. Stanujući u Štajerskoj nosio je naslov baruna od Markovca. Oženjen bijaše Jelisavom groficom Erdedovom, s kojom nije imao djetce. Umrie god. 1659. Njegova slika rezana je u bakru od E. Widenmanna.

Bratu Nikole I. Ivanu III. bijaše sudjeno, da proslavi svoje ime i porodicu u gradjanskom staležu, kao što ju bješe proslavio veliki njegov prastric kardinal Juraj II. u svećeničkom staležu. Ivan III. rodio se god. 1603. Izučio je, kao brat mu Nikola, filozofičke nauke na sveučilištu gradačkom, juridičke nauke dovršio je u Bolonji god. 1620. u kolegiju ug.-ilirskom. Kasnije živio je na carskom dvoru u Beču. Tu je znao svojom ugladjenošću, pristojnošću

page prethodnih

page sljedećih