Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
Ivan Kukuljević Sakcinski [1886], Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (Matica hrvatska, Zagreb), 269 pp. [broj pojavnica] [Sakcinski_Glasoviti_Hrvati].
page prethodnih

-- 176 --

i prirodjenom ljubežljivošću pridobiti na svoju stranu čitav dvor, i samoga cesara Ferdinanda II. Iz osobite naklonosti imenova ga ovaj velikim županom oravskim. Ali mladi je Drašković težio podjedno za svojom hrvatskom domovinom. Kad se izpraznilo zapovjedništvo križevačke krajine, koju čast obnašao je njegda njegov otac Ivan II., zamoli kralja, da mu podijeli ovu čast, i kralj mu povjeri rečeno zapovjedništvo.

Dok je Ivan III. boravio izvan svoje domovine, brinula se vriedna mu mati Eva za kućno gospodarstvo. Odmah po smrti ljubljenoga supruga god. 1613. nastojala je pribaviti natrag svojoj porodici grad Krapinu sa svojimi ogromnimi zagorskimi pristojanji, jer taj grad bijaše preko zakona Fridrik Sekelj prodao Keglevićem. Eva Draškovićeva tvrdila je u svojoj proti njemu podignutoj parnici, da on Krapinu založiti ni prodati nije mogao, jer je njegda njezin suprug kao pobratim njegova otca pismeno s njim ugovorio bio, da neće nikad Krapinu ni založiti ni prodati, nego ostaviti ju Ivanu II. i njegovim baštinikom. Taj ugovor bješe potvrdjen po samom kralju Rudolfu i po nadvojvodi Ferdinandu. Nu silni tada Keglevići nadvladaše pred sudom slabu udovu i zadržaše Krapinu. Ivan III. vrativ se kući, zabadava se trudio sa svojom braćom, da putem pravde postigne bolji uspjeh.

Kao zapovjednik križevački proslavi se Ivan III. god. 1622. u bitci kod Kaniže pod banom Jurjem Zrinskim. Sudjelovao je za tim u društvu s Nikolom i Sigmundom Keglevićem, Sigmundom Ratkajem i Ivanom Vojkovićem u bitci kod rijeke Mure. Kasnije podupirao je odvažno bana Sigmunda Erdeda i Vuka Frankapana kod Sredičkog i Berkiševine, gdje su naši slavno pobijedili Turke. Za ove velike zasluge, stečene na bojnom polju, povisi ga kralj Ferdinand II. dne 7. rujna god. 1631. zajedno s bratom Nikolom i bratučedom Gašparom sinom Petrovim, na čast grofovsku, te se Ivan od tada pisao grofom Trakošćanskim, Viničkim, Lukavečkim i Zelendvorskim. Prilikom nabavljanja grofovske časti imao je poveće troškove, s toga je god. 1632. prodao Gašparu Jarekoviću svoje imanje Švarču kod Karlovca za 2210 fr.



page prethodnih


Ivan Kukuljević Sakcinski [1886], Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (Matica hrvatska, Zagreb), 269 pp. [broj pojavnica] [Sakcinski_Glasoviti_Hrvati].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara