od svih glavara i knezova plemenitih ljudi ličkih i bivše kneževine Ivana Karlovića preporučna pisma, da zajedno s Tomom Milčićem, plemićem ličkim, otidje iznova u Rim i da ugovara sa stolicom rimskom, kako da se uz Bosnu i Hercegovinu oslobodi napose Lika i Krbava od Turaka, i da se podloži austrijskoj kući. Drašković bi imao bio krenuti u Rim zajedno s biskupom od Skopja fratrom Dinkom Andreaševićem, koji je primio podpore za oslobodjenje kršćana od bečkog i gradjačkog dvora. Nu proti ovomu fratru i Nikolinom poslanstvu pisao je potajno papinski legat u Gradcu Ivan Salvago kardinalu Borgesu, moleći ga, da izviesti papu, da rečeni poslanici nijesu drugo nego varalice, koji prave osnove u zraku, želeći se dočepati novčane podpore. Salvago bijaše naime gnjevan na biskupa Dominka, što ga nije posjetio u Gradcu, i što je preko njegove volje osudio fratre trsatske radi njekih zloporaba. Medju tim oboli znatno Nikola Drašković na Rieci, gdje je obično živio. Uzrokom njegove bolesti bijahu dugačka i mučna putovanja po turskih, hrvatskih i talijanskih krajevih, većom stranom u poslu izbavljenja kršćana. On pisa dakle papi 29. ožujka 1610., da ne može nikako doći u Rim, već da pošilja onamo svoga suputnika biskupa Dominka, komu je sva gore spomenuta preporučna pisma predao, da ih izruči papi. Dalnje zgode nisu poznate, pošto nam Theiner samo njegova pisma priopći.

Drugi brat Ivanov Juraj III. spominje se zajedno s braćom u listinah do god. 1590. Tvrde njeki, da je god. 1598. bio zapovjednikom tvrdje Petrinje. Žena mu bijaše Julijana barunica Herberstein, s kojom nije imao djece.

Treći brat Ivanov Petar I. bio je meštar tavernika. Živio je s bratom Ivanom nerazdijeljen u gradu Trakošćanu. Vojevao hrabro kod Siska god. 1592. God. 1611. bijaše s ljetopiscem Grgurom Petevom hrvatski poslanik na ugarskom saboru. Umro je 17. veljače 1616. Spomenuti Petev hvali ga u svojoj magjarskoj kronici, da je bio mudar i dosjetljiv. Sa svojom ženom Marijanom Alapićevom Veliko-Kalničkom imao je sina

page sljedećih