— Dobro, dakle poslije podne, u tvom dvoru, ako dopuštaš, — odluči viceban.

— Slobodno!... Ja ću čekati gospodu.

Viceban se u kratko oprosti s biskupom i požuri u svoju kuću na Griču, da izdade pozive gospodi, koja su bila u Zagrebu, ili izvana u grad dobjegla od straha pred kmetovima. Županijski kaštelan razasla na sve strane Griča svoje pandure, koji su gospodu pozvali u konferenciju, a i sam se glavom požuri do njih nekojih, da im javi poziv vicebanov.

Oko pete ure poslije podne počeše pozvanici hrliti u biskupski dvor, gdje ih je domaćina s vicebanom već nestrpljivo čekao. S njima bijaše i banski namjestnik grof Ljudevit Erdödy. Medju pozvanicima bijaše i protonotar Najšić, eksaktor kraljevine Bužan, predstavnik kaptola s nekoliko kaptolske gospode, asesor judicijarne tabule Bedeković, podžupan Rafaj, Vuk Jelačić, Ivan grof Patačić i Stjepan Domjanić, vlastelin u Preseki. Ova potonja četvorica bijahu iz pobunjenih krajeva, kojim su kmetovi dvore popalili, kada su od straha pred njima pobjegli.

Kad su svi pozvanici, a bijaše ih i nepozvanih dosta, bili na okupu, posjedaše uglednija i starija gospoda oko dugačkoga stola biskupske dvorane, dočim drugi ili ostaše stojeći, ili sjedoše na klupe, namještene uz zidove.

Viceban se uvali lieno u naslonjač ob lievu biskupu i progovori sabranim:

— Svi znate, gospodo, za što sam vas ovamo pozvao. Kmetovi su se pobunili u križevačkoj županiji, a njihov se ustanak širi neobičnom brzinom. Ako ih za dobe ne napadnemo i ne raztepemo, pretvorit će u prah i pepeo polovicu kraljevstva. Da čujem, dakle, gospodo, što mislite, da učinimo. Gospodine grofe Patačiću! Izvolite nam savjetovati! Vi ste imali već posla s pobunjenim ruljama..