Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |
naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Barne Karnarutić [1584], Djela (Matica hrvatska, 2002., Zagreb), 215-308 pp. [broj pojavnica] [Karnarutic_Djela].
pred njima, po trideset sa svake strane, stotinu za njima, svi u divnoj odjeći; “dva po dva gredihu kakono dijaci”. Dojam pojačavaju i janjičari: glavna im je misao — slava! Branit će cara “veće nego lav” jurit će brže “nego hart”, hlepe za plijenom “kakono gladan vuk”. A u rukama svaki “nosi pukšicu, u naglu smart”. Oni pak što prate lumbarde ili se bave oko njih, pokrivaju polje “kako nebo oblak”. Ukratko: ta golema vojska u pokretu kreće se i vrvi “kako kad se vije z gore pčelinji roj”. Pored marulićevske perifraze za broj devet (“trikrat troj”). niže se u drugome pjevanju više sretno sazdanih komparacija! Tako je sultanova vojska bila postrojena na način “mlada miseca”, što je simbol islama; Bošnjaci su ostavljali dojam kao “živi oganj”, vojska u kretanju bljesnula je “kad sunce prasniše” (valjda zbog svijetlećih ukrasa na odjeći i konjima); pjesnikovu su se oku pričinjali sjajni više “neg ognjeni zmaji”. Golemo mnoštvo turskih “kopaj steć uzgor / kakono dubrava lipih jel navarh gor”. Među sigetskim junacima osobito su se isticali dvojica vojvoda:
I Patačić Petar i Papratović Vuk, (II.,384.— 385.) Izabranim imenima i prezimenima usmjerene zvukovne strukture (aliteracija i asonancija) Karnarutić asocira nešto elementarno, izuzetno, snažno, pa uz prvoga veže silovit vjetar (“vihar vetar”), a uz drugoga zastrašujuću buku (“groma buk”), da ih u narednim stihovima usporedi s cvjetnim busenom, čime kao da želi istaknuti njihovu pristalost i ljepotu. Da je autor Vazetja umio zapaziti i iskoristiti zvukovne efekte riječi i izraza pokazuje pored drugih i distih kojim se Zrinski u svečanome tonu, prije nego što će provaliti iz kule u posljednji juriš, obraća svom komorniku Črnku:
“Herenče Ferenče, komomiče verni,” (IV., 970.— 971.) Sve to pokazuje da Karnarutić, koji se i stihom i pjesničkim jezikom naslanja
na Marulića i Zoranića, ipak nije bio samo stihotvorac, čovjek koji bi tek u
stihove prenosio određenu
Barne Karnarutić [1584], Djela (Matica hrvatska, 2002., Zagreb), 215-308 pp. [broj pojavnica] [Karnarutic_Djela]. |