Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
Barne Karnarutić [1584], Djela (Matica hrvatska, 2002., Zagreb), 215-308 pp. [broj pojavnica] [Karnarutic_Djela].
page prethodnih

page sljedećih

-- 212 --

pred njima, po trideset sa svake strane, stotinu za njima, svi u divnoj odjeći; “dva po dva gredihu kakono dijaci”. Dojam pojačavaju i janjičari: glavna im je misao — slava! Branit će cara “veće nego lav” jurit će brže “nego hart”, hlepe za plijenom “kakono gladan vuk”. A u rukama svaki “nosi pukšicu, u naglu smart”. Oni pak što prate lumbarde ili se bave oko njih, pokrivaju polje “kako nebo oblak”. Ukratko: ta golema vojska u pokretu kreće se i vrvi “kako kad se vije z gore pčelinji roj”.

Pored marulićevske perifraze za broj devet (“trikrat troj”). niže se u drugome pjevanju više sretno sazdanih komparacija! Tako je sultanova vojska bila postrojena na način “mlada miseca”, što je simbol islama; Bošnjaci su ostavljali dojam kao “živi oganj”, vojska u kretanju bljesnula je “kad sunce prasniše” (valjda zbog svijetlećih ukrasa na odjeći i konjima); pjesnikovu su se oku pričinjali sjajni više “neg ognjeni zmaji”. Golemo mnoštvo turskih “kopaj steć uzgor / kakono dubrava lipih jel navarh gor”. Među sigetskim junacima osobito su se isticali dvojica vojvoda:

I Patačić Petar i Papratović Vuk,
Jedan vihar vetar, a drugi groma buk.

(II.,384.— 385.)

Izabranim imenima i prezimenima usmjerene zvukovne strukture (aliteracija i asonancija) Karnarutić asocira nešto elementarno, izuzetno, snažno, pa uz prvoga veže silovit vjetar (“vihar vetar”), a uz drugoga zastrašujuću buku (“groma buk”), da ih u narednim stihovima usporedi s cvjetnim busenom, čime kao da želi istaknuti njihovu pristalost i ljepotu. Da je autor Vazetja umio zapaziti i iskoristiti zvukovne efekte riječi i izraza pokazuje pored drugih i distih kojim se Zrinski u svečanome tonu, prije nego što će provaliti iz kule u posljednji juriš, obraća svom komorniku Črnku:

“Herenče Ferenče, komomiče verni,”
Reče, “zlati venče, viteže operni...”

(IV., 970.— 971.)

Sve to pokazuje da Karnarutić, koji se i stihom i pjesničkim jezikom naslanja na Marulića i Zoranića, ipak nije bio samo stihotvorac, čovjek koji bi tek u stihove prenosio određenu

page prethodnih

page sljedećih


Barne Karnarutić [1584], Djela (Matica hrvatska, 2002., Zagreb), 215-308 pp. [broj pojavnica] [Karnarutic_Djela].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara