| Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |  |
| naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Barne Karnarutić [1584], Djela (Matica hrvatska, 2002., Zagreb), 215-308 pp. [broj pojavnica] [Karnarutic_Djela].
građu. I Piram i Tižba i Vazetje Sigeta grada na mnogo mjesta svjedoče o umjetničkim težnjama svoga autora, o težnjama da se književnom riječi odredi prema nekim bitnim pitanjima života u svojoj sredini. V. Barne Karnarutić zatječe unekoliko povoljniju jezičnu situaciju od Zoranića; on polazi od njegovih jezičnih ostvarenja i svetojeronimskoga “tumačenja”; uz to: Karnarutić se susreče s Črnkovim proznim jezikom koji u sebi nosi elemente zrinsko-frankopanske sredine, kako ozaljske tako i one međimurske. A u idejno-tematskome pogledu, on je i jednim i drugim svojim djelom čvrsto na tlu tadašnje Hrvatske, i one dalmatinske i one kontinentalne: prvim po vjersko-moralnim zasadama kojima prožima potpuno svjetovnu priču iz Metamorfoza, drugim po rodoljubno-antiturskim temama s pomoću kojih “urešenim govorom”, kako bi rekao Zoranić, iz zadivljujućega herojstva u obrani Sigeta izbija moralnu snagu za nastavak otpora, makar i do posljednjega čovjeka. Time se na svoj način svrstava među one svoje zemljake koji nisu ostali ravnodušni prema jetkoj primjedbi Zoranićeve vile Hrvatice (“ah, nepomnjo i nehaju jazika harvackoga!”) o hrvatskim učenim ljudima što se srame svoga jezika priklanjajući se tuđemu. FRANJO ŠVELEC
Barne Karnarutić [1584], Djela (Matica hrvatska, 2002., Zagreb), 215-308 pp. [broj pojavnica] [Karnarutic_Djela]. |
|||||
