Pritisnite ovdje za izvješće KWIC

a darovi njezini- poboljšice s njezine strane- eh- to ona mora tako kad je toliko kriva. Još je gore prolazila kod susjedne vlastele. Tu bile Šturove. Jedna imala u svojoj povijesti čudnovato poglavlje o čudnovatoj ljubavi s nekim mladim kapelanom, druga pak naočigled svemu svijetu ljubakala s oženjenim jednim vlastelinom pak s njime za okladu pila silu vina i rakije. No mada su bile takve, nisu ipak propustile ni jedne zgode da Doricu prezirom ne progone. Zato su prečesto dolazile posjećivati bolesnicu i svaki put su u nazočnosti Dorice stale s materom glasno razgovarati

Ne diraj me! Ne ćeš me više zasliepiti... Ciceron Uviek ista! Tako si bila ljubomorna i na Fulviju; pak si se uvjerila, da sam se s njome sastajao za spas republike. Terencija Fulvija je ljubakala sa vodjama urote; a ne, kao slavna Lezbija, sa pjesnikom Katulom, sa vojnicima, s fulonima, s čuvarima kupelji. Ti će joj povjeriti političke tajne! (Polaganije plače.) Ciceron Sestra je najmoćnijega demagoga; žena označenoga konsula; u radu sa

tom ne ozlijedi žene u istom krevetu. Osim toga sjekira! Prva je misao bila, da J. imade ljubavnika, koji je njenin znanjem i sporazumno s njom ubio njena muža. U tom pravcu vodjeni su izvidi u njenu rodnom mjestu i u mjestu muža, ali bez uspjeha. Nasuprot dokazano je, da J. nije nikada ljubakala ni s kim, da uopće nije imala poznanstva s momcima kao njene drugarice. Tako je došlo do glavne rasprave. Direktnoga dokaza za krivnju J. nije bilo; ali je bilo dosta razloga sumnje. Ustanovljeno je, da je J. kritične večeri prozore zatrpala jastucima, što nije prije

je: »Ja sam kraljica Ajaxa«. Nakon rata ovjenčana je Medaljom slobode i francuskim ordenom Legije časti. Nakon Marlenine smrti, njezina kćer Maria Riva objavila je otrovnu knjigu o majci u kojoj ju je prikazala kao ledenu i bezdušnu ženu koja je varala muža, zanemarivala kćer, ljubakala s muškarcima, a potkraj života je i pila. Umrla je 1992. i pokopana je u rodnom Berlinu po njezinoj želji. Mnogi joj Nijemci, međutim, nisu zaboravili riječi što ih je kazala ogorčena nacističkim zločincima: »Stidim se što sam Njemica«. Marina Tenžera

Bibliografija rezultata

Ante Tresić Pavičić [1909], Finis Reipublicae I.: Ciceronovo progonstvo. Historijska drama u pet činova. (Matica hrvatska, Zagreb), 176 pp. [broj pojavnica] [Tresic-Pavicic_Finis_R].

Josip Šilović [1913], Uzroci zločina (Matica hrvatska, Zagreb), 164 pp. [broj pojavnica] [Silovic_Uzroci_zlocina].

NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030720].