Nezakonite radnje unutar nekih sekta po sadašnjim propisima kvalificiraju se kao tradicionalna kaznena djela: suci bi mogli izreći presude za seksualne agresije ili silovanja, ubojstva (samoubilačke sekte), financijske prijevare (na prijevaru uzimanje novca od sljedbenika ) i sl. Kaznena odgovornost za takva djela unutar sekta izvodi se iz delikta »zloporabe slabije osobe«, koji je uveden u francusko zakonodavstvo 1994. godine. No u praksi je, tvrdi se u parlamentarnim izvještajima koji su poslužili kao temelj za donošenje novih propisa, francusko pravosuđe bez odgovarajućih pravnih sredstava. Odgovornost za sva takva kažnjiva djela, ukoliko ih je bilo, teško su se dokazivala zbog »zavjere šutnje« unutar sekta ili teške dokazivosti da se na žrtve sekta djelovalo kao na »slabije osobe«. Ta definicija mogla se na sudu u praksi primijeniti kada se radilo o zaštiti djece, ali gotovo nikako i starijih osoba koje sektama pristupaju kao punoljetne osobe, pa je teško dokazivo da su one bile ranjivi kao »slabije osobe«. U 1998. godini francusko pravosuđe pokrenulo je 280 postupaka protiv raznih nezakonitih radnji sekta, ali od stotinjak se odustalo zbog nedostatka dokaza, a samo 48 završilo je presudama.