Rasprava je započela 5. rujna 1862. Kvaternik je okrivljen radi smetanja javnog mira i poretka, delikt je počinjen brošurom »Politička razmatranja na raskršću hrvatskoga naroda, posvetio ih svim razborito mislećim Hrvatom Evgenij Kvaternik, hrvatskih zakona odvjetnik, svezak II.« U dvorani

bilo je oko 40 slušatelja. Dakle je bila prepuna. U optužnici pročitane su zaplijenjene stavke. U ovom slučaju proveo je sam sud onu praksu, koja se je kasnije uvriježila u austrijskom parlamentu. Kad je naime vlast zaplijenila kakav članak ili brošuru, zaplijenjena su mjesta pročitana u parlamentu u obliku interpelacije. To se je nazivalo imunizacijom. Sud je objavio na sličan način Kvaternikove izjave, za koje ne bismo inače nikako doznali. Valja se zbilja čuditi smionosti Kvaternikovoj i njegovu osjećaju slobode, kad je mogao dati u štampu i za javnost odrediti slijedeće stavke: »Nezadovolji li pako Austrija narod hrvatski, nije li naravno, da će Franceska u srijedi našega naroda a kroz ovi Dunavom i na sve strane s koristih svojih slavodobiće slaviti? Treba li tu još kakove bune hrvatske?«... »nezadovoljstvo Hrvata, to je najdovoljnija vojska naša spram zapadnoga pokreta.« Spominjući Garibaldija Kvaternik je napisao doslovce ovo: »Al gdje je ona crna duša ma kojega bilo bečkoga državnika — bilo njemačkoga ili hrvatskoga — koja bi mogla Hrvatom za zlo uzeti, ako lišeni najsvetijih svojih prava, ugnjeteni do gladi, hladno će kao led gledati iskrcivanje tuđih vojska na zemljištu, koje ni sada ma ni imenom njihovo? koji Hrvat moći će prepriječiti, ako se ma i u najposljednjem primorsko-hrvatskom selu prijestolje hrvatsko ili ugarsko (ako se tako pobjediteljem svidjelo bude) uskrisi?« »Nu ova sredstva jedne i druge strane ovdje razglabati niti je mjesto, niti probitačno; kako se pako imade naš narod raznimi ovimi sredstvi tajno oko njega borećih se živalja na svoju političku korist služiti: to spada u opseg tajne politike hrvatskoga naroda.« »Ali upravo taj politički sukob: što Austrija obiluje neprijateljima u Europi; Hrvati pako u nastojanju svomu izvući se ispod faktične sile austrijske, podupirani su simpatijom iste te Europe; taj, velimo, sukob tih raznih težnja čini: da naš narod postaje i nehotice sredstvom političkim Austriji neprijateljnih država ili naroda.« »Nagon fizički uzdržanja goni Hrvate, da se tim političkim sukobom i koriste.« »Sva masa cijeloga hrvatskoga puka od Dunava do Budve sadanju faktičnost austrijsku krsti »nesnosnim jarmom«. Hrvati su praktični

i lojalni u svojoj politici, jer su oni prirodna straža u Noričkim alpama u sukobu, koji će se između Romana i Germana odigrati radi Rajne. »Nužno je, da bivaju smutnje, ali jao onomu kroz koga bivaju smutnje, veli Isus Bog.«