Istraga je vodena u dva pravca: Kvaternika su preslušavali najprije kao pisca zaplijenjene brošure, a zatim kao sumnjivca zbog otvorene bune. U svojoj lakovjernosti on je, čini se, odviše povjerovao nekom Krcivoju, koji mu se prikazivao kao pristaša najotajnijih njegovih namjera, a stvarno bio je policijski uhoda. Kvaternik je s njim obilazio neke krčmice na periferiji Zagreba i tu pripovijedao o svojem djelovanju u progonstvu pribirajući pristaše. U tim razgovorima prevladavalo je i nezadovoljstvo sa Strossmayerom kao vođom naroda, pak je Kvaternik spominjao, da bi bilo dobro na mjesto njegovo postaviti grofa Julija Jankovića. Krcivoj mu je ponudio dopisivanje u tajnom pismu i doveo k njemu nekog župnika Relkovića, koji mu je govorio o buni u Granici i Bosni. Materijal istrage morao je biti dosta opasan, pošto je na savjet Starčevićev Kvaternik poslao na Rijeku svoju ženu sa svim spisima u očitoj namjeri, da ju slijedi, ako bi zaprijetila veća pogibelj. Oprez bio je na mjestu, to više što je i Starčević bio optužen i osuđen radi sličnog delikta u isto vrijeme.