- Ne, ne, nije bilo vrijedno! Što težite za spoznajom kad sve to što ljudski duh izmisli nije istina. Oh taj duh! Čitave biblioteke pune su o nauci slobode, jednakosti i pravičnosti. I ja sam stajao na mjestu gdje je duh težeći za slobodom porušio najčvršći bedem tiranizma. Ja lud - časak sam vjerovao u istinu slobode. I zakoni i knjige učile su me da je današnja kultura priznala načela koja su veliku revoluciju stvorila. Pa što sam vidio? Uza sve te zakone, pokraj svih tih istih nazora, gledao sam opet robova što skapaju od gladi, gledao sam vlastodršce koji za uzdržavanje moći mogoše sve uraditi. A moć svoju štitiše sa nekoliko bajuneta koji se nalaze u rukama onih nad kojima si prisvajaju vlast. O ljudi, ljudi, ta niste ništa bolji od onih lavova koje njihovi gospodari tek pogledom straše. Bit ćete uvijek robovi, jer vam je potrebno da ste pod batinom. Napokon ste od iste te tvari od koje i vaš planet, pa kako se on oko sunca pokorno kreće, tako i vi oko svojih gospodara. Zaviđajte pčelama koje se bar protiv svoje kraljice ne bune, ali - dakako - one nemaju danajskoga dara kojim je vas nadijelilo, nemaju vašega ljudskoga duha. On vas zavodi, a čeka vas nebesko kraljevstvo Kine! O filistri moji, ne smijte se kineskomu perčinu, taj visi za vratom vaših tupih glava. Ta u republikanskom Parizu, u "slobodnom" New Yorku, svagdje sam tek imao vrijednost ako sam spomenuo da imam rodoslovlje staro šest stotina godina, da imam kaštel za rođeni dom, da sam rođeni gospodin, a nitko me nije štovao što sam doktor filozofije i što nešto znadem. Pa onda se čudite što Kinezi štuju svoje mandarine! Ah, ja sam ih vidio na stotine u Parizu koji su bili slavni i moćni, pa ipak su bili sretni ako ih je koji putujući, po rakiji mirišući, princ kakve najsitnije dinastije pustio u svoje kolo!