Miroslav Kraljević [1863], Požežki đak ili Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo, sladki svoj narodni jezik (Matica hrvatska, Zagreb, 2003), 257 pp. [broj pojavnica] [Kraljevic_Pozezki].
Dočim su se roditelji Ljubičini sa Ništićem razgovarali, Ljubica si je međutim sestru
spremala u krevet, pa zatim je i sama legla; nu zaspala nije. Sjajni mjesec joj je
postelju svojimi traci na toliko razsvietlio, da je tkogod Ljubicu na njoj ležeću
-- 190 -- bio gledao, vidio bi, kako krasno stvorenje, od tuge bliedo u
licu, leži, i kako mu oči u nebo uprte od suzah se cakle. Da bi tko blizu uz postelj
Ljubičinu bio stajao, taj bi mogao čuti šapćuću Ljubicu, koja se Boga ovako moljaše:
Miroslav Kraljević [1863], Požežki đak ili Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo, sladki svoj narodni jezik (Matica hrvatska, Zagreb, 2003), 257 pp. [broj pojavnica] [Kraljevic_Pozezki].
|
