Gradnja centralnog svratišta na Turiji nije bio nikakav hir novopečenog maršala, već sastavni dio plana da se ilirske pokrajine vežu sigurnim i udobnim prometnicama, kako bi se duga obala i kopnena granica mogle braniti ako ih neprijatelj napadne na bilo kojem mjestu. To je trebao biti početak masovnije izgradnje krčama i prenoćišta koje će se nanizati na dugom putu od Zadra do Dubrovnika. Objekata za koje je Dandolo, kao promicatelj privrednog života, davao upute gdje da se grade, tumačio korist od njih i za vlasnike i za putnike, nudio kredite ako krčmari obećaju držati rezervne konje za slučaj nužde u poštanskom prometu i na kraju, gorko razočaran što mu se pozivu i ponudi nitko nije odazvao, grdio tromost narodnog duha koji da je posljedica utjecaja bivših nenarodnih režima što su ljude namjerno držali u neznanju. I tako, gdje nije bilo dobrovoljnog odziva, da bi se ljude koji ne znaju što je dobro i korisno zaštitilo od njih samih i

neznanja općenito, i u pitanju svratišta primjenjeno je revolucionarno nasilje, koje bi imalo značiti nasilje s plemenitom svrhom.