Prije Rubensa tu je inaugurirao renesansu Quentin Massays, davši cijeloj ovoj likovnoj atmosferi intonaciju južnjačku, romansku. U doba Rubensovo izbija individualnost Van Dyckova, ali on ne može izdržati konkurenciju s »fabrikom«. Odilazi preko Kanala u maglenu i strastvenu elizabetinsku Englesku, gdje upravo diše spekulativni duh Francisa Bacona, ore se komedije Ben Jonsona i deklamiraju strastvene drame velikog Willa, avonskog labuda, — gdje se glave sijeku i slave orgije čistoga razuma. Tu će njegova osjetljiva i bolećiva sujeta naći dovoljno modela u rafiniranim osebujnostima gavanskih lordova, u njihovim baršunastim i svilenim

plaštevima, čipkastim ogrlicama i dugoj kovrčavoj kosi. Tu će on biti dvorski slikar njihovih veličanstava i njihovih lordovskih milosti, zadovoljan i nezadovoljan, ekskluzivan, dobro plaćen a uvijek bez novaca.