Na pitanje odgovorio je u svom prvom »affidavit« pod prisegom Košut, da po ugarskim zakonima Franjo Josip I. nije ugarski kralj, pošto ugarski ustav ne priznaje slučaja, da bi za živa kralja moglo doći do promjene na prijestolju. Franjo Josip nije krunjen niti priznat voljom naroda. Krunidba mora se slaviti, po točnom uvjetu ustava, šest mjeseci iza smrti bivšega vladara. A kralj Ferdinand i njegov presumptivni nasljednik nadvojvoda Franjo Karlo nisu mrtvi, i prema tomu Franjo Josip nije ni mogao njihovim odreknućem postati ugarskim kraljem. Ugledni londonski list »Morning Chronicle« pisao je Košutovim pravcem, i afera je zauzimala sve veće dimenzije. Kralj i njegovi savjetnici zamolili su odgodu, a Apponyi, austrijski poslanik u Londonu, po pisanju toga lista je pobjesnio, jer je Košutov affidavit gorka pilula za njegova carskog gospodara: »Ako sudbena oblast hoće da sudi objema strankama, ona ne može izbjeći tomu, da istraži, je li tužitelj doista onaj kojim se nazivlje i je li on uistinu po zakonu u posjedu one sile, onih prava i privilegija, na koje se pozivlje. Smiješna je stvar, da engleski Chancery-sud treba prosuditi, ali sud mora, prema navadnoj praksi equity litigation mora car Franjo Josip ili odstupiti od svoje tužbe ili se mora naprotiv ovog snažnog affidavit odlučiti da predloži takove dokumente, kakovih još nikad nikoji vladar nije prikazao inozemnom sudištu«.