»G. zastupnik naroda Pacel je prijedlog načinio, koj nikako mimoiti ne može duboka ćućenja ovog visokog sabora. Ovdje se radi o priznanju nas samih, radi se o tom, da smo mi narod, ako ga primemo. G. predgovornik Pavleković govorio je o stvarih, koje se tiču časti naše domovine; ovdje se radi o eksistenciji naroda. Mi smo suverenom voljom sakupljeni narod, i naš sabor je zakoniti sabor. Od vremena Kolomana sve do današnjega dana nije hrvatski narod dao nikad suverenstvo svoje pogaziti i zanijekati. Kad smo g. 1848. poslije krvavih dogođaja na ustavnom polju se pomolili, da stupimo

na naš prvobitni ustavni položaj, i onda smo naše suverenstvo uzdržali, i to dvostrukim ugovorom naprama Ugarskoj i Austriji; radi se, da čujemo kraljevske prijedloge; a kako možemo čuti, kad ne znamo tko je naš vladar. Znamo da smo imali Ferdinanda V. Mi stupamo sada opet na ustavno polje, a da imamo nova vladara, to nam se mora prijaviti, drukče moramo uzeti, da još Ferdinand V. vlada; to je logično politično zahtijevanje, koje se prije svega konačno riješiti mora, ako se ne ćemo pogrditi pred cijelom Evropom«.