Ivan Kukuljević Sakcinski [1886], Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (Matica hrvatska, Zagreb), 269 pp. [broj pojavnica] [Sakcinski_Glasoviti_Hrvati].
Kralj Ferdinando III. poznavajući njegove sposobnosti i vrline, imenova ga 10. srpnja god. 1640. banom hrvatskim i vrhovnim zapovjednikom krajine karlovačke. Zagrebačkomu biskupu Benku Vinkoviću i generalu karlovačkomu Vuku Frankapanu bješe od kralja naloženo, da novoga bana u ime kraljevo svečano uvedu u čast bansku. Dne 13. srpnja god. 1640. bijaše Ivan III. kao treći Drašković po rečenih kraljevskih povjerenicih i po množtvu velikaša i plemića uveden na stolicu bansku uz općenitu radost naroda i plemstva. Kao novi ban pobrinuo se prije svega, da primi u svoje ruke zemaljske tvrdje i gradove. Pošto pako baštinici bana Sigmunda Erdeda krajiški grad Letovanić za se zadržaše, i uza opetovane opomene banove predati ga ne htjedoše, prituži se on kralju Ferdinandu III., koji 5. kolovoza god. 1641. iz Ratisbone Erdedom strogo naloži, da rečeni grad banu odmah izručiti imadu.
Ivan Kukuljević Sakcinski [1886], Glasoviti Hrvati prošlih vjekova (Matica hrvatska, Zagreb), 269 pp. [broj pojavnica] [Sakcinski_Glasoviti_Hrvati].
|