Kako je onda moguće podignuti optužnicu i na njoj ustrajati za verbalni delikt, u koji svakako tzv. neprijateljska propaganda spada, bez raspolaganja čitavog teksta intervjua ili bar onih dijelova, koji se prema izboru tužitelja utužuju? Odgovor, naravno nije u okolnosti, što se u sudskom spisu nalaze neke fotokopije nekih, kako to optužba kaže “ustaških ili proustaških listova“, u kojima bi bile otiskane i rečenice uvrštene u optužnicu. Odakle su one dospjele u te listove, što im je služilo za predložak Vlado Gotovac ne zna niti ga se tiče. Tim novinama nije dao intervju, nije imao ni pojma da je u njima ikada išta slično tiskano, s time je upoznat tek u istrazi, ali je tada s pravom odbio uzeti uvid u taj tzv. materijal i priznati ga za bilo kakav dokaz. Razumljivo, jer nitko ne može niti želi odgovarati za ono u čemu nije sudjelovao. Gdje je tužitelju dokaz, da je to uopće moj intervju ili bar njegov dio s Goerenssonom, a da bi bio ovlašten staviti mu ga na teret? Postojanje takvih publikacija nije i dokaz djelatnosti Vlade Gotovca, još manje dakle i dokaz sposoban da bude upotrebljen u okviru kaznenog procesa za dokazivanje krivnje optuženika. A da su čak i kod dobronamjernih moguća iskrivljavanja tuđih tekstova dokaz je pružen i u samom ovom postupku: jedna jedina rečenica “prepisana“ je iz TV-snimke i upotrebljena da se optuži Vladu Gotovca, pa iako je ona u prepisivanju dobila druge riječi, time i drugo značenje.

Prema tome, u ovoj točki za nepostojeću neprijateljsku propagandu, za nepostojeću optuženikovu namjeru, da zlonamjerno i neistinito nešto prikaže, može poslužiti isključivo ta nesporna rečenica onako kako je ispravljeno konstatirana u sudskom zapisniku od 3. 6. 81. Ali, što je to u njoj da bi predstavljalo zlonamjerno ili neistinito prikazivanje društveno-političkih prilika u zemlji, koji je jedini vid od onih mnogobrojnih iz čl. 133 KZ SFRJ izabrala optužba za supstrat neprijateljske propagande optuženog? Bez obzira što se je očigledno pogrešno protumačilo onaj usamljeni uzeti pasus, prema kojemu je “hrvatski živalj postao silno osjetljiv...“, ne može se ni najzlonamjernijim pristupom u tom tekstu naći bilo koje krivično djelo. Stoje to neistinito i zlonamjerno, a oba faktora moraju kumulativno biti prisutna kao obilježja krivičnog djela, ako se konstatira jedna povijesna činjenica kao jedna od psiholoških komponenata jedne nacije? To uopće nije prikazivanje društveno-političkih prilika u zemlji, to je pokušaj objašnjenja povjesnog fenomena na ovom području, bez čijeg se uvažavanja mnoge pojave i u prošlosti i u sadašnjosti ne bi mogle ispravno shvatiti. Takva traženja objašnjenja svojstvena su Vladi Gotovcu, koji se u ničemu, čemu prilazi ne zadovoljava površnim ispitivanjima, on uvijek nastoji proniknuti u sam

page prethodnih

page sljedećih