igra ulogu blagajnika, kojeg svaki gubitak bolno zapeče. Njegov davni predak dobio je nadimak Mrkoglava baš u ovakvom stanju i on je na koncu oprezimenio čitavu familiju, ušao u sve lične, crkvene, civilne i vojne isprave, potvrde, odobrenja, pozive, dozvole i globe. “Mrkoglava” i nije ništa drugo do gazda – krčmar, mrko i mrsko zamišljen kad gubi. A što je on sve danas izgubio, braćooo ... Trostruko! . Trostruko – tako je on računao, ali – kasnije se dosjetio – četverostruko. Prvo, dva stolitra vina već naručena za pir, drugo, izgubljeno vrijeme i utrošeni trud. A to sve – “ljudi, braćo” – jednim jedinim udarcem Silvestrove šake po siniji. Tako jednostavan i običan udarac, a tako neobičnog i dalekosežnog djelovanja. (On se nije nikad .nikome tužio riječima, on se neće ni sada nikome potužiti, ali će se to odraziti u vinu, na koje će se opet tužiti “ljudi i braća”.)

U tom ga času sustiže Bikan.

– Čuješ ti, Mrkoglavo! Ne čekam više! Plati dug i uz dug kamate, pa nek te vrag nosi, jesi li čuo?!

Da, Bikan Biloglavac opametio se vlastitim ujedom. On je sad uporan i nemilosrdan. Ujeo bi. Krv u krvi nek se miješa, neka se zamrse tuđi računi, a svoji interesi srede. Vrijeme je da se snaga crpi bar isisavanjem tuđih vimena.

– A ko je rekâ da neću? – odgovori polako Mrkoglava, ispravljajući račun gubitka u sebi, jer kamate je bio potpuno smetnuo s uma, kao i ovaj dug. – Tako ti prijatelja guliš, s kamatama, a? – prigovori s blagim ukorom.

– Dakako! Po dogovoru! – odreže Bikan.

– U redu ... U redu! – završi Mrkoglava, a posljednje “uredu” naglasi kao da kaže: vidjet će se, polako ...

A onda se oba odbiju jedan od drugoga; Silvestar im pomrča svako svjetlo: Mrkoglavi postade “smrtni”, a Bikanu “ljuti i priljuti” neprijatelj.

page sljedećih