glagola aorist, imperfekt i particip prošli bili jednaki i svi svršavali skraćenim nastavkom -o u jednini. Tako je od ukrasti oblik za sva prošla vremena bio kro (ja kro) od dumati je i rečenica "ja dumah" i "ja sam dumao" glasila ja dumo, i tako dalje, kroz cijeli jezik, budući da su svi nepravilni glagolski oblici bili dokinuti. Sve su se množine tvorile na –ovi ili –evi, bez obzira na rod: množine od čovjek, žena, dijete ili vol, krava, tele glasile su čovjekovi, ženovi, djetoviodnosno volovi, kravovi, televi. Komparacija pridjeva se sada obavljala isključivo dodacima -iji i naj- (dobar, dobriji, najdobriji) a svi iznimni i nepravilni oblici su bili ukinuti.

Jedine vrste riječi kojima se i dalje dopuštalo da u sklanjanju zadrže nepravilnosti bile su lične, odnosne i pokazne zamjenice. Sve su se one ponašale u skladu s davnašnjom upotrebom, osim što su nepravilnosti iz te upotrebe uklonjene kao nepotrebne. Svi kondicionali, pluskvamperfekti i futuri drugi napušteni su, a njihove zadatke vršila su osnovna glagolska vremena. Bilo je doduše i nekih nepravilnosti u tvorbi riječi, nepravilnosti koje su proistjecale iz potrebe za brzim i lakim izgovorom. Riječ koju je bilo teško izgovoriti ili kod koje je postojala mogućnost da se netočno čuje, smatralo se ipso facto lošom riječju: stoga su se povremeno, radi eufonije, u riječ umetala dodatna slova ili bi se zadržao njezin arhaičan oblik. Ali takva se potreba osjećala uglavnom u vezi s rječnikom B. Zašto se pripisivala tolika važnost lakoći izgovora, objasnit ćemo kasnije u ovom izlaganju.

Rječnik B. Rječnik B. sastojao se od riječi koje su svjesno i namjerno stvorene za političke svrhe: to jest riječi koje ne samo što su u svakom pojedinom slučaju nosile političke implikacije nego im je svrha bila da nametnu poželjni ideološki stav osobi koja ih upotrebljava. Bez temeljnog shvaćanja načela anglosoca bilo je teško te riječi upotrebljavati ispravno. U nekim su se slučajevima mogle prevesti na starozbor, ili čak na riječi uzete iz rječnika A, ali to je obično zahtijevalo dugu parafrazu i uvijek je značilo gubitak

page sljedećih