primio je odluku dikasterija, kojom se odbija njegova molba za povratak odvjetništva, dok se ne rehabilitira kao austrijski podanik. Prosvjedovao je francuskim pismom Šokčeviću i apelom na Rechberga, kojemu je optužio vladu i politiku Ožegovića i Mažuranića kao izdajničku prama dinastiji ili kao glupu. Rubido ga je nagovarao, neka zatraži austrijsko državljanstvo. Kvaternik to odbija kao poniženje. Sve se je najednom srušilo na njega. Strossmayer je ohladnio prama njemu radi toga što je odbio carski prsten, Šokčević, koji je prije bio s njim vanredno ljubezan, poslao je njegov prosvjed sudu, Mažuranić ga je odlučio progoniti do kraja. Kod sudbenog stola povedena je protiv Kvaternika istraga. U novinama napadnut je Kvaternik kao denuncijant i buntovnik.

Istraga je vodena u dva pravca: Kvaternika su preslušavali najprije kao pisca zaplijenjene brošure, a zatim kao sumnjivca zbog otvorene bune. U svojoj lakovjernosti on je, čini se, odviše povjerovao nekom Krcivoju, koji mu se prikazivao kao pristaša najotajnijih njegovih namjera, a stvarno bio je policijski uhoda. Kvaternik je s njim obilazio neke krčmice na periferiji Zagreba i tu pripovijedao o svojem djelovanju u progonstvu pribirajući pristaše. U tim razgovorima prevladavalo je i nezadovoljstvo sa Strossmayerom kao vođom naroda, pak je Kvaternik spominjao, da bi bilo dobro na mjesto njegovo postaviti grofa Julija Jankovića. Krcivoj mu je ponudio dopisivanje u tajnom pismu i doveo k njemu nekog župnika Relkovića, koji mu je govorio o buni u Granici i Bosni. Materijal istrage morao je biti dosta opasan, pošto je na savjet Starčevićev Kvaternik poslao na Rijeku svoju ženu sa svim spisima u očitoj namjeri, da ju slijedi, ako bi zaprijetila veća pogibelj. Oprez bio je na mjestu, to više što je i Starčević bio optužen i osuđen radi sličnog delikta u isto vrijeme.

Rasprava je započela 5. rujna 1862. Kvaternik je okrivljen radi smetanja javnog mira i poretka, delikt je počinjen brošurom »Politička razmatranja na raskršću hrvatskoga naroda, posvetio ih svim razborito mislećim Hrvatom Evgenij Kvaternik, hrvatskih zakona odvjetnik, svezak II.« U dvorani

page prethodnih

page sljedećih