najmanju pomisao o izrabljivanju, sve kad ne bi bilo poznato i to, da su mu Gorani kroz Luku Tomca prvi ponudili mandat za sabor. Kvaternik je izgubio odvjetništvo zato, jer je vrijedio kao buntovnik. Apsolutizam je tražio, da svi odvjetnici ponove ispit. Kvaternik je došao na prijavak ispita s bradom. Barba decet virum, brada resi muža, ali apsolutisti nisu trpjeli muškog ponašanja. Najprije je Kvaterniku udaren porez od 620 forinti; na prosvjede ta je svota smanjena tako, da je morao platiti samo 14 forinti, ali je pri tom osjetio, da će vlastodršci izvršiti prijetnju jednog Bachovog husara: »Er muss Gemeindesekretär werden«. Kad je predveo Kreishauptmannu deputaciju, koja se je pritužila na zloporabe činovnika, taj mu je rekao: »Ja ću Vas tako urediti, da ćete četvorica nositi jednu košulju.« Sve da je Kvaternik i položio zahtijevani ispit, nije vjerojatno, da bi dugo mogao izdržati opisane prilike. Zna se, da je već tada imao dodira s francuskim konzulom na Rijeci i s nekim riječkim Hrvatima, na koje se je iz tuđine obraćao kao na svoje sumišljenike. Tadašnja vlast je s njim svršila nakratko: kad je poslao molbu, da mu radi bolesti očiju odgode ispit, jednostavno su mu javili, da više nije odvjetnik. Tko drugi možda bi potražio nova sredstva života; Kvaternik bio je razbješnjen radi nepravde i ne krzmajući ni časa odlučio se na emigraciju. Preporučna pisma, koja je dobio, dokazuju, da sukob s vlašću nije ni bio radi odvjetništva; Kvaternik po svojoj naravi odupro se je pritisku s krajnjim sredstvom: otišavši u Rusiju i primivši rusko državljanstvo.

Kad se je, nagovoren od Strossmayera, vratio doma, mjeseci saborskoga rada bijahu za nj slavni. Nitko nije ni spominjao njegova ruskog državljanstva. Strossmayer mu je za književne zasluge, t. j. za njegovu polemiku s Mađarima, nudio prsten kao dar samoga kralja. Njegova adresa bila je tako jednodušno odobravana, da je sabor zaključio objelodaniti ju štampom i proglasiti diljem zemlje. Iza raspusta sabora Kvaternik je opet, kako ga je nazvao Švajcar, diabolus rotae. Početkom 1862. Mažuranić-Šokčevićeva vlada zaplijenila je u tiskari njegova »Politička razmatranja, svezak II.«, a u veljači

page sljedećih