— Pođite! O, zašto niste onda pošli! Sve nas ne bi mogli vratiti!

— Prevarili su vas. Prevareni ste!

— Ko će začepiti grotlo vulkansko? Možete li vi progutati ovaj rudnik? Ali on vas može! O, vulkan je kao goruća istina, koja iz dubina, iz srca zemljina dolazi i penje se sve više, postaje svima vidljiva, neopasna dok šapće, ali strašna kada se u djelo pretvori! I ko ne bježi onda da propovijeda slavu njezinu, toga pokriva pepelom svoga prezira i potapa lavom zaborava. I ukruti se taj i postaje samo okosnica njezinog kipućega taloga i mrtav je i niko ga ne zna više!

Vulkan je riječ Sadašnjosti izgovorena ustima Prošlosti, a mi smo djelo Budućnosti i mi igramo na igralištu Vječnosti!

— Pođimo!

— Ili zar očekujete, da srž i moždinu vulkanske Istine sprovedu u hladne i vodene žile rijekine? O, ne dajte da se razvodni vino njezino! I da se ohladi žar njezin! Ne bi li to bilo kao da ste probušili gajde, koje nas svirkom svojom vode i prate na vjeridbu radosti? O bijednih li trgovaca! I uvijek zar da vode riječ sitni kukavci koji poput vodeničara neznatnih na kipuće bujice Istine stavljaju ustave da teku lagano i na kotlove Snage uvrtavaju bezbroj slavina da prepriječe bujni jedinstveni mlaz prisile ih da pištaju i kapaju u sitnim kapljama? O vinotoče Istine na malo i preko ulice! I što je još gore, oni bi bujice te htjeli sasvim da zagate, sasvim da presuše! Razumljivo, da svaki dan ima svoju noć, koja ohladi ono što se preko dana ogrije. Ali dokle će svaka istina imati svoju laž, koja snagu njezinu izjednačuje i izigrava strahom pred njom? O lažnih li vatrogasaca koji rijekama podlosti, kukavštine i bezbojne ravnodušnosti gase plamenitu božju istinu i čupaju joj goruće jezike bacajući ih na sipke pješčare da ugasnu ništa ne zapalivši!

— Iza svega viri šarena reklama trgovca. Kesi se i cereka u dlanove, a prstima vavolji zlatne grudvice.

— Vi ste kupljeni i prodani!