Grof.

Bilo kako mu drago, (uzme barunu sliku iz ruke)ja konfisciram tu sliku za našu zbirku fotografijâ, u kojoj si ti, ne budi ti na čast kazano, preslabo zastupan.

Barun.

Moj se contrefai pokorava svojoj sudbini. (Barun se rukuje s Vandom i grofom.)Do vidjenja!

Vanda.

S Bogom, barune!

Grof.

Do vidjenja! (Barun ode.)

PRIZOR ŠESTNAESTI.

PRIJAŠNJI bez BARUNA.

Vanda.

Hvala Bogu, da smo napokon sami.

Grof.

Ta mala vragoljanka izvrstno se titra s barunom! (Smije se.)Ali je i čudan svat taj naš barun. — Leti od cvieta do cvieta kao kakav dvadesetgodišnji salonski lepirić, a ima mu triput toliko, — duše mi ima! — Ta mi smo vršnjaci, on zato ipak ruga se starosti i živi poput mladića… (Smije se.)

PRIZOR SEDAMNAESTI.

PRIJAŠNJI i MILAN.

Milan dolazi polagano iz svoje sobe, vrlo je blied i sumoran.

Grof, opaziv Milana.

Zašto si izišao, zašto nisi zvonio, ako što trebaš?

page sljedećih