Kupovanje živežnih namirnica u delikatesnim radnjama

U delikatesnim radnjama prodaje se špecerajska roba najbolje vrste, sve vrsti konzerva, voće svježe i južno, fini sirovi i sve ono što uživaju sladokusci. Domaćica u slabijim materijalnim prilikama klonit će se kupovanja špecerajske robe u delikatesnim radnjama, jer je tamo obično skuplje, a delikatese ne će uopće kupovati, već samo u vanrednim zgodama.

Najpoznatija roba, što se prodaje u takvim trgovinama, a služi i kao začin hrani, jesu slane sardelice. Upotrebljavaju se za umake ili za začin kojem jelu. Dobre sardelice moraju biti čvrste, cijele i crvenkasto žute.

Dobri kapri su zelenkaste boje i veliki kao graškovo zrno. Konzervirani su u octu i osoljeni. Za jelo su tim bolji, što su sitniji, a za ukras uzimlju se obično veći, i to iz octa, jer imaju ljepši izgled.

Kao začin mesu uzimlju se mnogo gljive. Smrčak je jestiva gljiva, koja ima navoran klobuk, tamno smedje boje i bijeli stručak. Bolji je onaj, kojemu klobuk ide u šiljak, nego li ako je okrugao. Kad je posušen šiljasti je sivo smedje boje, a okrugli mnogo tamniji. Klobuk ove gljive je sasma prirastao za stručak, pa se zato može teško zamijeniti s kojom otrovnom gljivom. Okrugli smrčak je često crvljiv. Mnogo dolazi u trgovinu u konzervama. Hoćemo li ga sami sušiti, moramo ga očistiti, onda ga izrezati na ploške, nanizati na konac i na zraku sušiti.

U trgovinu dolaze takodjer mnogo vrganji i pečurke. Jedne i druge možemo kupiti sušene i u konzervi. Vrganj ima tamno smedji klobuk i bijeli stručak. Oštrog je mirisa. Pečurka ima svjetlo-smedji klobuk, koji ima s donje strane listiće, a oko stručka prsten od malih listića. Obje vrste gljiva ne smijemo zamijeniti s otrovnima, koje se poznadu po tome, što na pregibu pocrne.

Gljiva gomoljika (jelen-ljiva, die Trüffel) nema stručka, već

page prethodnih