jela, i one, koji nam služe za tjestenine i kolače. Bilo bi vrlo loše, kad bismo daske i noževe, koji se upotrebljavaju za rezanje luka, upotrijebili i kod priredbe tjestenine, jer se onaj miris od luka vrlo lako prenese, pa bi tjestenina imala neugodan tek.

Meso, kao i uopće svaku hranu, valja prije upotrebe dobro oprati. Kod pranja mesa moramo upamtiti, da ga nikada ne smijemo ostaviti dulje vremena u vodi, već ga valja brzo oprati. Suho meso peremo u vrućoj vodi s malom krpicom, da svu nečistoću lakše odstranimo. Kod čišćenja povrća i salate treba da smo vrlo oprezni jer se izmedju listova lako zadrži koja gusjenica. Da se to ne dogodi, dobro je, da se povrće umoči u slanu vodu, pa će gusjenica, koja nam je eventualno ostala, izaći na površinu.

Kuhinjske krpe moraju biti uvijek čiste, pa ih valja često mijenjati. No u prvom redu treba znati čuvati krpe. Razumije se samo sobom, da moramo imati posebnu krpu za čaše, posebnu za tanjure i posebnu za lonce itd. Pošto je potrebno, da si u kuhinji peremo svaki čas ruke, moramo ondje imati i ručnik za brisanje ruku.

Napokon moramo naglasiti, da osobe, koje su zaposlene kod priredjivanja hrane, moraju osobito paziti na svoju osobnu čistoću. Glave treba da su povezane rupcem, pred sobom treba da imadu pregače, a i inače moraju biti uredno odjevene. Ukusno je i praktično, da su rupci i pregače od bijeloga platna, jer se najlakše i najbolje peru. Osobe, koje kuhaju, nikada si ne smiju zabadati u odijelo igle ili gumbašnice, jer bi se lako moglo dogoditi, da padnu u jelo.

Treći, isto tako važan zahtjev kod kuhanja, je štednja.— U pogledu potroška živežnih namirnica postupat će domaćica, kako je u općenitoj uputi spomenuto. U prvom će redu ustanoviti prema svojemu dohotku svotu, koju smije potrošiti za hranu, odnosno točno za objed, večeru i za male obroke dnevno, pa će prema tome slagati jestvenike i nastojati, da tu odredjenu svotu ne prekorači. Računati, unaprijed računati, glavni je savjet, koji možemo dati svakoj domaćici, jer samo na taj način može postići napredak svoga gospodarstva. Kod kuhanja ne štedi se samo na novcu, već valja štediti i na materijalu n. pr. kod čišćenja krumpira, povrća, voća itd. Krumpir, repu, rotkvu, jabuke i dr. valja guliti tanko, a kod zelja, kelja, salate i dr. ne valja zabacivati dobre i zdrave listove i t. d. U malim količinama tu štetu toliko ne opažamo, ali u većim kućanstvima znade to biti vrlo osjetljivo. Uzmimo za primjer rastrošno gulenje krumpira. Bacimo li dnevno od jednog kg krumpira samo 5 dkg, bit će to u mjesec dana 1 ½ kg, a u većem kućanstvu, gdje ga poprečno troše na dan 10 kg — bacamo na mjesec 15 kg.

page sljedećih