su to dječacima sad već zbijenim u krug ispred uneređenog perona velike bijele kolodvorske zgrade oprljene vatrom izgorjelih vagona (i zidovi su ovog zdanja zarđali kao i to razbijeno željezo ispred nje), uvjeravali ih uzbuđeni i njihov grozničavi pogled na sivim licima zadobivao je onaj staklenasti sjaj očiju mrtvaca, bio je to neživi bljesak iz potamnjelih očnih duplji kakav su već poznavali dječaci iz Radne službe, vidjeli su ga na licima mrtvih vojnika položenih ispred vojničke mrtvačnice na svoje krpe među daske neobojenih lijesova s dnom nasutim piljevinom i strugotinama. Otišao je vlak praćen izanđalim oklopnim kolima, odvukla se u izlizano obzorje (u tom sivom zraku s vonjem paljevine nije se moglo odrediti vrijeme dana) i njemačka motorizacija, već ponešto razoružana, i onaj posljednji lovački eskadron bavarskih konjanika na koje se oni rijetki i užurbani prolaznici više nisu osvrtali kao da i ne postoje ili kao da to jašu pokraj ceste, tamo gdje oštar kamen-tucanik prelazi u zemlju i gdje je tlo mekanije, neke tek jedva vidljive sablasti čudom ili zabunom zalutale u dan, bića što pripadaju bivšem poraženom svijetu čija prisutnost ovdje više ništa ne može promijeniti. I kao posljednje od tih nekad nepobjedivih vojnika Krištof, stariji i umorniji od sve te šašave besmislenosti, vidio je uprljane bijele sapi zamorenih konja i iskrzana kopita bez potkova... A iza tog odlaska vrijeme se smirilo u svojoj razlupanosti, u svojim krhotinama... Koristeći se tim malobrojnim trenucima zatišja, bezubim opuštenim minutama, izmilili su iz kuća oni koji su ostali i oni koji su na brzinu svukli uniforme, išli su pogubljeni, bez svojih odličja, kolajni, zlatnih i srebrnih zvjezdica, svoje su već odsvirali, pomalo nalik na pse što su izgubili njuh, opkoljeni ili predvođeni ženama nosili su, vrijedne, a još češće bezvrijedne stvari, skrivali ih u drvarnice ispod ugljena i drvenih otpadaka ih krišom zakapali u vrtove, jer ako s partizanima stignu Rusi, spuste se preko Drave, Crvenoarmejci će razgrabiti sve što imalo vrijedi a ne samo satove i polokati svu kolonjsku vodu. Za to vrijeme dok su muškarci pronalazili sigurna

Previous page