Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
-- 36 -- to ne
bi mogao, pa nije činio ništa... Krištof se bez poštovanja i sumnje zaista
slatko smijao tako da su ispod njega podrhtavale opruge na otomanu kao da
već jaši Seku. On će zaista otići do nje i bit će im prvoklasno, a Mladen će
kao sivonja ili pobožno poput bogoslova vući gradom tašku punu brošura, i na
kraju naći će se zbog njih u zatvoru. Bilo je to baš gadno ali tko mu je
kriv, tako je odabrao. Naprotiv, Krištof je osjećao da pred sobom ima cijeli
arsenal raznoraznih mogućnosti i može slobodno birati, on se ne podvrgava, a
Mladen se već odrekao slobode izbora, ne ugađa svojim željama i svom tijelu.
Konačno, Krištof će im jednog dana pokazati što znači biti pravi
revolucionar: otići će u partizane, postati komesar ili će baciti bombu na
Feldkomandu, a možda će jednostavno s pravom
herojskom gestom nasred grada s dva-tri hica ucmekati direktora gimnazije,
starog kilavog klerikalca. Ali prije svega mora svakako otići do Seke i
spavati s njom. Bilo bi najjednostavnije da od nje dobije sifilis ili
gonoreju, ne bi imao razloga da bilo što žali, ionako bi crkao (uprljan,
gnojan, u raspadanju) za koju godinu. Poginuti zbog svog užitka, biti u tom
trenutku kad baci bombu ili zapuca u direktora posve slobodan od svih
političkih prljavština, od Mladenovih i sestrinih parola, ne imati nikoga
pokraj sebe, nepodvrgnut ničijem moralu nego samo svome, ne priznati nikakve
direktive, djelovati oslobođen od sviju, biti u svom činu apsolutno čist,
jasno, ukoliko se to može, nije sveti Alojzije, samo njegov osvetnički
gnjev, to bi za Krištofa bio vrhunac uživanja, prava revolucija i istinska
pobjeda. U tom svom nestvarnom zanosu sa svog sigurnog motrišta nije
pretpostavljao da je već bespomoćno izručen cijelom nizu sramnih sporazuma.
Ili mi i sami ovom karakterizacijom Krištofova individuuma još jednom
nasjedamo društvenoideološkim sentimentalnostima?
Sad osjeća kako se iza njega strovalila historija, još dan prije nije bio
svjestan tog raskida i nagle promjene kao ni svoje sporazumaške logike koju
inače prezire kao
Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
|