Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
Next page

-- 36 --

to ne bi mogao, pa nije činio ništa... Krištof se bez poštovanja i sumnje zaista slatko smijao tako da su ispod njega podrhtavale opruge na otomanu kao da već jaši Seku. On će zaista otići do nje i bit će im prvoklasno, a Mladen će kao sivonja ili pobožno poput bogoslova vući gradom tašku punu brošura, i na kraju naći će se zbog njih u zatvoru. Bilo je to baš gadno ali tko mu je kriv, tako je odabrao. Naprotiv, Krištof je osjećao da pred sobom ima cijeli arsenal raznoraznih mogućnosti i može slobodno birati, on se ne podvrgava, a Mladen se već odrekao slobode izbora, ne ugađa svojim željama i svom tijelu. Konačno, Krištof će im jednog dana pokazati što znači biti pravi revolucionar: otići će u partizane, postati komesar ili će baciti bombu na Feldkomandu, a možda će jednostavno s pravom herojskom gestom nasred grada s dva-tri hica ucmekati direktora gimnazije, starog kilavog klerikalca. Ali prije svega mora svakako otići do Seke i spavati s njom. Bilo bi najjednostavnije da od nje dobije sifilis ili gonoreju, ne bi imao razloga da bilo što žali, ionako bi crkao (uprljan, gnojan, u raspadanju) za koju godinu. Poginuti zbog svog užitka, biti u tom trenutku kad baci bombu ili zapuca u direktora posve slobodan od svih političkih prljavština, od Mladenovih i sestrinih parola, ne imati nikoga pokraj sebe, nepodvrgnut ničijem moralu nego samo svome, ne priznati nikakve direktive, djelovati oslobođen od sviju, biti u svom činu apsolutno čist, jasno, ukoliko se to može, nije sveti Alojzije, samo njegov osvetnički gnjev, to bi za Krištofa bio vrhunac uživanja, prava revolucija i istinska pobjeda. U tom svom nestvarnom zanosu sa svog sigurnog motrišta nije pretpostavljao da je već bespomoćno izručen cijelom nizu sramnih sporazuma. Ili mi i sami ovom karakterizacijom Krištofova individuuma još jednom nasjedamo društvenoideološkim sentimentalnostima?

Sad osjeća kako se iza njega strovalila historija, još dan prije nije bio svjestan tog raskida i nagle promjene kao ni svoje sporazumaške logike koju inače prezire kao

Next page


Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar