Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Matko Peić [1967], Skitnje (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb), 356 pp. [word count] [Peic_Skitnje].
Next page

-- 61 --

koji desecima godina tu leže, a ne mogu ući u peć niti istrunuti, jer Mraclinom više ne prolaze one davne nasmijane barabe koji su mogli zubima smrskati orah, u grmljavini ljubiti Ciganku, za okladu pojesti cijelog purana. Mjesto velikih baraba koji lupaju klade, možeš na balkonu gledati sitni svijet crvotočine. Iz bobica izabele plavih kao oko preplašene guske, iz loze tanke kao bjelouška — na ogradu balkona izlaze kornjaši: trular, potkornjak, skitač, brazdičavac svijetli, vugaš crni, drvogriz, potajnik dlakavi i tužnjak, za kojeg kažu da voli biti u društvu s mravima.

Na krhkim ljestvama, postavljenim u trule ljiljane preko puta, jedan starčić slabih ruku zelenom je bojom popravljao kišom pocrnjelo ime i prezime koje seljaci običavaju uz kućni broj ispisivati na pročelju svojih drvenjara.

Uz balkon na kojem pišem ove riječi u crvljivoj rezbariji — zlati se obran orah. Pišem zapravo u njegovoj svjetlosti. Pogledam ga pa mi se nekako čini kao da uživa što je slučajno ostao živ u tom selu gdje drvo rezuckaju da je oku što lakše, da u uhu što nježnije cvili. Sretan je što nije postao krevet grofice pa da mu se u laku ogledava pas, ili što nije postao kundak vojničke puške. Prija mi ta njegova svjetlost što trepti žutilom između usana utopljenice i sunca u zadnjem sijenu.

Javila se Mraclinka. Smeđa, brza. Kao zamuljeno voće. Dolazila je iz dna dvorišta od panja gdje sjeckaju brezovo šiblje za metle. Naglo ispravljena, kao nagažena stonoga! U trenu je nestala. A onda se u mračnom drvetu stepeništa susjedne drvenjare čuo njezin lak, jecavi, rodasti korak. Rukom bljeđom od uzimljenog povrća i bijelom mrežom za sir — mahala mi je. Zvala me da dođem k njima.

Njezina kuća kao da je sastavljena od komadića, otpadaka kreveta, lijesa, tamburice i soljenke. Jutrom kad se muškarac ovdje obrije i kad još nije čas da pije bijelo, mjesečasto turopoljsko vino, kud može? Osobito za kišnih, glinenih dana, kad se sunce ne može izvući iz dalekog, propalog grofovskog borika? Može jedino ići u kuhinju među istrugane korice kuhanih bundeva! Ili se

Next page


Matko Peić [1967], Skitnje (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb), 356 pp. [word count] [Peic_Skitnje].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar