dovoljno čist, prisutan, nepomućen. Zato je Gnjusi ponovno i ponovno postavljao ista pitanja tražeći razliku u odgovorima, tražeći u razlikama detalje koji bi otkrili gdje je u onome što mladić govori laž a gdje istina. A još je računao i na to da će mladić zbog dosade i monotonije početi govoriti drukčije. Možda je Gnjuso prozreo igru, pa je smireno sjedio i tražio način kako bi se najbolje zabavljao.

– U noći kad je automobil ukraden kod tebe je bio žur. Slažeš li se s time? – ponovi Grabovac.

– Zašto se ne bih slagao!? To je uostalom jedina stvar s kojom se slažem i s kojom ću se uvijek slagati. – Gnjuso je uživao da daje duge odgovore koji ništa ne znače.

– Kako tumačiš činjenicu da je ova cijev, kojom je ukradeni automobil nesumnjivo otvoren, nađena upravo u vrtu pred tvojom kućom?

– K vragu, a što sam ja kriv ako lopovi bacaju svoj alat upravo u moj vrt?

– I da je mladić koji je tu cijev koristio zaudarao po alkoholu? – jačim glasom upita Mile.

– Iskreno rečeno, lopov je mogao baciti cijev u bilo koji vrt i napiti se u bilo kojoj krčmi – savjetodavnim glasom zezne Gnjuso isljednika.

– U okolnim krčmama ne sjećaju se mladića koji bi odgovarao opisu očevidaca. Osim toga prijestup se dogodio u vrijeme kad su sve krčme zatvorene.

– Ne znam ja to. Uglavnom kod mene se nije napio.

– Ali gdjese napio.

– Otkud bih ja to znao?

– Mladić se napio kod tebe!

– Možda. I to je moguće. Ali ja ga nisam vidio. Žurevi su kod mene uvijek u tami – popuste Gnjusini živci.

– Mladić se kod tebe opio. Kad je izašao iz kuće broj 76 da se ohladi i izbljuje, pala mu je na pamet ideja da se provoza prvim kolima.

Previous page