i lagana ubrzavanja 300―400 m. U dvorani se provode vježbe snage, okretnosti, brzine, odraza, vježbe na spravama, skokovi, bacanja teških lopti, dizanje utega i raznolične igre.

Periodnatjecanja. U početku ovog perioda trening se održava 4―5 puta u tjednu. Od toga jedamput sprinterski trening od 20―250 m, jedamput vježbe snage i odraza (izvođenje skokova s mjesta i zaletom, u dalj, u vis, troskok). Dva puta u tjednu usavršavanje utehnici i bacanju. Baca se s pol i 3/4 snage, a ponekad s velikom brzinom i snagom. Ispravljanje izvjesnih nedostataka i odlaženje jednom na lagano trčanje u šumu. U doba natjecanja trening se smanjuje na 3―4 puta tjedno.

Primjer. Ugrijavanje 400 m, vježbe razgibavanja, 3―4 ubrzavanja 30―50 m, 3―4 starta s 3/4 snage, 4―5 bacanja s mjesta, 10―15 bacanja iz kruga sa 3/4 snage, 4―5 bacanja svom snagom.

BACANJE DISKA

Bacanje diska bilo je poznato već kod starih Grka. Bacalo se za vrijeme tadanjih olimpijada Upotrebljavao se najprije kameni, zatim drveni, a onda željezni disk. Disk je imao oblik kruga, a težinu različitu (od 1,25 do 5,70 kg). Bacalo se bez zaleta s jedne kamene kosine (balbisa). U suvremenim natjecanjima prvi registrirani rezultat u bacanju diska zabilježen je g. 1896. na prvim Olimpiskim igrama u Ateni. Tada je Amerikanac Garrett pobijedio s rezultatom 29,15 m. Do g. 1905. bacalo se iz kruga 2,70 m, a tek g. 1906, počinju bacanja iz kruga promjera 2,50 m. Tada je Amerikanac Sheridan bacio disk 42, 27 m.