pobijedili!«. Poslije toga srušio se mrtav. Ova legenda ostala je u narodu i prepričavala se od koljena na koljeno. Za uspomenu na taj događaj odlučeno je, da se maratonska trka uvede u sklop olimpijskih igara, pa je u Ateni za vrijeme Prve Olimpijade g. 1896. provedeno i to trčanje od Maratonskog polja do Atene. Ta duljina pruge iznosi 42,195 m. Otada je na svakoj Olimpijadi ili većem natjecanju uz ostale atletske discipline uvedeno i maratonsko trčanje.

Na prvoj Olimpijadi g. 1896. pobijedio je Grk Luis u vremenu 2,55:20,0 sati. Najbolje dosada postignuto vrijeme postavio je Jim Peters (Engleska), koji je tu prugu pretrčao za 2 sata 17:30,4 min.

Među najbolje maratonske trkače u našoj državi ubraja se F. Škrinjar, koji je tu prugu pretrčao za 2.37,00 sata.

Trčanje se izvodi po drumu (cesti). Samo trčanje, je isto kao i trčanje na drugim stazama. Trči se mekano, s lakim radom ruku i nogu, bez grčenja mišića i upotrebe veće snage. I ovu najdulju prugu potrebno je naučiti trčati kao i ostale pruge, t. j. na prednji dio stopala ili na cijelom stopalu, ali elastično i bez naročitih udara u zemlju. Trkači maratona moraju naročito paziti na uredan život i čuvanje mišića od povreda, koje se dobiju od trčanja po tvrdoj cesti. Zbog velikog napora, koji trkača dovodi do iscrpljenosti i naglog gubitka na težini, učestvovanje u maratonskoj trci moguće je samo potpuno zdravim ljudima, i to najviše dva do tri puta u sezoni.

TRČANJE U PRIRODI

(Cross-country)

Jedan od najpristupačnijih i najzdravijih oblika trčanja je kros kontri. Za provođenje ovoga trčanja nisu potrebna športska trkališta ili staze. Trči se slobodno

Previous page