jer bi doveo do gubljenja ravnoteže i posrtanja, ali ne smije biti niti predugačak, jer bi se tijelo prebrzo ispravilo, što bi otežalo daljnje trčanje. Obično se stopalo postavlja 25—30 cm ispred crte. Daljnji koraci su progresivno sve dulji i dulji, dok se ne dobije normalan i ujednačen korak. Najveća dužina koraka bit će postignuta onda, kad je postignuta i najveća brzina, a to je oko 20 m.

Treba naročito paziti na trčanje i na nagib tijela iza starta. Kod većine istaknutih sprintera taj je nagib u početku povećan. Daljnim trčanjem i dobivanjem veće brzine dolazi se do postepenog uspravljanja, tako da trkač na 15—20 m u času dobivanja najveće brzine postizava normalno držanje tijela, koje ostaje do kraja. Svakako, nagib tijela poslije starta ovisit će o pojedincu, koji mora putem treninga pronaći odgovarajući najbolji položaj tijela. Rad ruku, koji je u početku umjeren, u daljnjim koracima uvelike potpomaže rad nogu svojim izdašnim i energičnim pokretima uz pomoć ramena.

Visoki start. — Za trčanje na srednjim i dugim prugama upotrebljava se visoki start. Na zapovijed »Na mjesta!« — trkači se postave do startne crte tako, da prednja odrazna noga gotovo dodiruje crtu, dok je druga noga za jedno stopalo iza nje. Tijelo je uspravno. Na zapovijed »Pozor!« — tijelo se spusti nešto na niže. Koljena su pogrčena, tijelo je prelomljeno u pasu i nešto nagnuto naprijed. Stopala su usmjerena prema naprijed i na prstima. Težina tijela je više na prednjoj nozi. Ruke su u laktovima savijene.

Na »hitac«, kao i kod niskog starta, najprije se kratko odbije zadnja noga s istodobnim radom ruku u obratnom smjeru od nogu. Prednja noga preuzima na sebe svu težinu tijela, ona se opruža i odgurava tijelo prema gore i naprijed. Brzina izvođenja kod ovog starta nije tako snažna kao kod niskog starta.

Start na zavoju. — Trke na 200 i 400 m imaju svoj početak u zavoju. Mnogi natjecatelji kopaju jamice ili

Next page