— A kako bi se tek opio, kad bi zabo nos u vlastito ulje,— reče Kuzma stiskajući punu šaku masne tekućine i cijedeći je kroz prste u čabar, pazeći, da se nijedna kap ne prospe, kao da cijedi vlastitu krv.

— Sjeverna antiklinala opisuje luk u smjeru jugoistoka, a na jugu Drave kreće prema sjeverozapadu,— tumačio je Razga Tomi. Pred njima se je sterala bijela ravnica s gredama bušotina i jatima vrana.

— Antiklinala je ovdje na vrhu, zar ne?— zapita Tomo.

Štef se nasmije:

— Nema brdo s time posla, dragi gospodine!

— Treba prerezati kao sir i pogledati, kako je unutra zamiješano.— Kuzma stane po snijegu crtati krivudave i izmiješane antiklinale kao pravi geolog. Naslonjen na toranj, Tomo je slušao Razgu, koji je poznavao kao vlastiti džep sve izmiješane naslage triasa, pliocena, miocena i vrste pijeska, a naročito onaj prožet petrolejem, debeo jedan do tri metra. Sloj pijeska od deset metara smatra se već vrlo debelim, a ovaj ima mjestimice do tri metra. Koliko tu može nacuriti, kad svaki kvadratni metar površine sadrži dolje hiljadu litara ulja! U školama se samo gruvaju imena kamenja, ali kad se buši, kamenje oživi i govori glasnije nego ijedan čovjek!

— Zato ga i mi čujemo u snu,— mudrovao je opet Kuzma.

— Geolozi zbilja ne mogu ništa kazati. Treba bušiti i bušiti, kako govori dr. Raki, cijeli život. Prvi sloj smo našli na 130 — 140 metara, drugi s plinom oko 400 metara, a treći oko 700 metara. Raki je uvjeren, da tu ima nafte, i ne malo, nego mnogo. Ali sada je zaokupljen drugdje, a tko zna njegove poslove![ERROR: no reftable :]

Dr. Raki je prodao 1934. g, »Oil Exploration and Finance Co« 296 km2 u odabranim područjima ulja u Jugoslaviji, u kojima 18 izvora producira i 2000 ha s bitumenima.