Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Jakša Kušan [1954], U procijepu (Zora, Zagreb), 316 pp. [word count] [Kusan_U_procijepu].
Previous page

-- 215 --

kojeg se moram držati. Znate, kako se obično upućuje: lijevo, pa onda desno, pa opet lijevo, i t. d. Zapamtio sam pravac i uputio se, i zaista, našao sam je. No, da!

Odmah je poznadoh, kao nekog starog poznanika, koji mi je bio ispao iz sjećanja. Nije to baš neka prvorazredna ulica, smijem kazati, a da pri tom ne uvrijedim građane Ravnog. Blato i kaldrma, kaldrma i blato, pa vas hvata jeza i zakoračiti u nju. Ali ja, takav mi je karakter, odvažno zagrabih, spustivši glavu.

Ali, za svaki slučaj, osvrnuh se i bacih pogled na onu tablu na prvoj kući, onu, na kojoj je napisano ime. Znate, ja sam vam dosta nepovjerljiv. A to nije čudo. To sam stekao sa svojim pozivom, s godinama i s ćelom. Pogledam, kažem...

I... očima nisam mogao vjerovati.

— Opet krivo! — ote mi se čitajući naglas ime ulice s table. — Petra Petrovića ulica. Vidi sad pokore. Kao da je danas sve začarano.

Možda sam zaista pogriješio. Sve su te ulice nalik jedna na drugu, kao jaje jajetu, ili kao crnci. Iste kuće, isti ljudi, table, kao da su izrađeni u nekoj američkoj tvornici za masovnu proizvodnju. No, da.

Pogledam niz ulicu i naprežem svoje oči, ne bih li što bolje vidio. Dovraga, sve je isto kao lani: i ono pseto pod onim stolom, i ona mačka, koja se umiva pred mesnicom, nad vratima koje lebdi oblak muha i... ona isturena firma... Eno, ona visi onako krivo još od prošle godine i otvoreno prijeti glavama prolaznika. No, da, eto, napokon i traženog dućana.

Dakle, sve je po starom, samo se naziv ulice, vidite, promijenio. Bilo mi je drago što nije obratno. Jer, no, bolje je ne istrčavati se...

Sve će se već lijepo i u svoje vrijeme razjasniti, iako je sada sasvim mutno i zapetljano, kao neko zamršeno povjesmo vune. Čim dohvatim samo jedan kraj, onda je lako.

Trgovac me primi, po svom običaju, srdačno, kao čovjek, koji je sve u redu platio, pa ne mora petljati i ševrdati. Nije dužan, pa ne mora izmišljati smicalice, koje čovjeka čine smiješnim, nezgrapnim i vrijednim sažaljenja. Ih, kolike sam samo tako progledao skroz naskroz, kao i njihove prasne i traljave izloge. No, da.



Previous page


Jakša Kušan [1954], U procijepu (Zora, Zagreb), 316 pp. [word count] [Kusan_U_procijepu].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar