V

Soba podnačelnika Alage bila je do samog ulaza, jer mu je tako; bilo zgodnije i naručnije. Ne mora svatko znati, tko mu sve dolazi, a niti mu moraju brojati korake.

O njemu se govorilo, kao o prvom do načelnika, da vedri i oblači, i da je sve i sva, i da može, kad zatreba, podmetnuti ždrijebe i samome orlu. Inače je to bio vrijedan i otresit čovjek, ako se to može reći za onoga, tko sve obavlja velikom žustrinom, hukom i bukom. On je vazda u pokretu i u nekom tutnju, pa sijeva i grmi, kao da će uzbuna u najmanju ruku. Uvijek galami, viče i praska, kako bi njegov rad dobio na važnosti i hitnosti, a time i na službenosti. Kakva bi to bila vlast, koja to ne bi ispoljavala i pokazivala svakom mogućom prilikom i svuda. On je, što no se kaže, dizao, no i držao ugled čitave općine. Da nije njega, ne bi se za nju ni znalo. U čaršiji, trebalo ili ne trebalo, on se razmaše i razviče, onako vižlast i naprasit, brz na korbu, a ljudi odmah znaju, da je općina budna i da ureduje.

S Ibrom je bio neprestano na ratnoj nozi, progoneći ga kroz ušice igle, budući da je bio uvjeren, da ovaj ima veze s općinskim orasima. Mjesec dana nakon njihovog čudesnog nestanka, Ibro nije mogao govoriti od promuklosti, već je samo šaputao i debljao kao puran koga tove orasima. Onaj je opet, iako oprezno, izdaleka i krišom, nastojao da izazove Alagu, jer je uživao u njegovom kreveljenju i praskanju. Dok bi se podnačelnik derao, lamatao rukama i tresao stisnutim šakama, kao da nekog drži pred sobom i drma i usto smiješno izvraćao očima, Ibro bi nešto fićukao, samo da ne udari u smijeh. U tim trenucima bio mu je Alaga nalik na onog Ludog, ćaknutog i ljubomornog Arapina, koji ubija svoju lijepu ženu i to samo zbog onog rekla-kazala! Da ga je samo

Next page

---

Jakša Kušan [1954], U procijepu (Zora, Zagreb), 316 pp. [word count] [Kusan_U_procijepu].

---