Drugovi razvezaše razgovore. Otvarali su konserve i narezivali kriške slanine, žvačući natenane i bez žurbe — ima noći! Kaja, bosonoga i rumena od sna, donese i postavi preda njih zdjelu oraha pa odvuče svoj madrac u kut k djetetu, leže i utihnu.

*

Zvonce između prvog i trećeg kata, koje je u nastaloj uzbuni ostalo pošteđeno, bilo je zvonce savjetnika dra. Stjepana Krneka. Jake šije i četvrtaste glave, kusast i kratkovidan, Krnek je u tačno određene sate odlazio u ured i vraćao se kući ne zadržavajući se nigdje putem i stupajući tako ravno kao da gazi po nekoj obilježenoj, ali samo njemu vidljivoj stazi; zato je njegov hod davao utisak vožnje po tračnicama. Potekao iz bliže okolice, a oženjen kćerkom imućna krčmara iz susjednog sela, on nije nikad sasvim prekinuo vezu sa selom. Pomagao je brata i tasta sastavljanjem podnesaka i upozoravanjem na poreske otpise i na besplatne razdiobe priplodnih grla, a oni su mu za uzvrat spremali zimnicu i tovili prase. Inače Krnekovi nisu održavali veza gotovo ni s kim i malo su zalazili u društvo: katkad bi uoči praznika pošli na kakvu zabavu narodskog stila, sa šaljivom lutrijom i tamburaškim zborom, odakle su se vraćali kući pod ruku, umjereno kasno, s onom solidnom raspoloženošću koja dolazi više od jela nego od pića. Krnek je u tim prilikama nosio kući predmet dobiven na lutriji, pa makar kako skromne vrijednosti bio — prasešce od gipsa, sa prorezom za ubacivanje dinarčića ili mazalicu za cipele.

Krnek je lijepo i mirno uredio svoj život, bez neugodnosti i bez trzavica. A vjerovao je da bi to isto mogli postići i svi drugi, kad bi samo bili »pametni« i »gledali svoj posao.« Bio mu je neshvatljiv interes kojim se ljudi zagrijavaju za neka maglovita, nekonkretna pitanja. Držao je da bi općem dobru bilo najbolje pomognuto kad bi se ljudi ostavili tih »ishitrenih« i »bespredmetnih« problema i kad bi se svaki svojski pobrinuo za vlastito dobro; jer ako je zajednica

Previous page