Vladan Desnica [1952], Olupine na suncu (Matica hrvatska, Zagreb), 331 pp. [word count] [Desnica_Olupine].
-- 243 -- jedini smještaj koji se tad mogao da nađe.
Pokojni Rkan sagradio je sa seoskim majstorima, a po svome vlastitom planu
čvrstu jednokatnicu s malim prozorima u kojoj je predvidio i jedan stančić
za iznajmljivanje, iz želje da osigura stalnu mjesečnu renticu. Kuća tek što
je bila gotova, a Rkan umro. Udovica mu je živjela sa hromim djetetom od
najma tog stančića i nesuđene Simine opančarije u prizemlju, provodeći dio
godine u Bunarevcu a dio na selu kod djevera, jer pokojni Simo nije bio
odijeljen od brata. Svakog novog činovnika koga bi služba dovela u mjesto
upućivali su najprije »kod Rkanovke«. Stančić se sastojao od uzanog
pretsoblja u kome je bio smješten mali bosanski štednjak i od dosta
prostrane ali niske sobe, obojene glinasto žutom bojom, sa neravnim
zidovima, punim nabubrina i spljošnjenih guka, koji su se sastajali u
krivudave ćoškove. U sobi je bio jedan smeđe oličen krevet s mramorastim
venaturama, rad drvodjelca iz mjesta, pokriven kričavom narodnom prostirkom,
i jedan divan, sumnjiv na stjenke, dvije bukove stolice za sklapanje i
četvrtast sto na čijoj je ploči u žljebovima bilo ostataka od rezanaca koje
je domaćica na njemu razvlačila. U uglu na zidu oveća mrlja od vlage, a u
pokućstvu, tkanini, pa čak i u samim zidovima žestok miris ovčijeg loja. I
već sutradan po svome dolasku Miloš je obeshrabreno sjedio nasred sobe, s
čekićem u ruci, pred otvorenim kovčezima, i zurio u slike koje je pohitao da
povješa po zidovima. To su bili pokloni prijatelja slikara i uspomene s
njegovog ferijalnog boravka u Parizu: bosonog čovjek ogromnih pesti i
stopala što sjedi na stepenici pred kućom u proderanom šeširu, crtež konja
što se propeo na stražnje noge, jedna mrtva priroda — rasječena rajčica, nož
i zemljani krčag —, i, na koncu, kruna svega, uljena slika koja je
pretstavljala kutak pariške periferije: visoki sivi kandelabar i zelena
krošnja kestena na pozadini kuće bolesno ružičaste boje s natpisom nad
vratima: CAFÉ DE LA MAR... — nastavak je zakrivao okvir. Sjedio je i zurio u
tek povješane slike koje se nisu tačno priljubljivale uz duvar, zbog
neravnoće žbuke; desni
Vladan Desnica [1952], Olupine na suncu (Matica hrvatska, Zagreb), 331 pp. [word count] [Desnica_Olupine].
|