Philologic Results

i nesreću. Takav slučaj imamo često kod planinara prigodom branja runolista i ostalog planinskog cvijeća. Osobito pažljivi moramo biti kod silaženja, jer je tada mogućnost poskliznuća najveća. Kod toga ćemo nastojati iskoristiti prirodna zaravnanja, kamene izbočine i slično. Za zaustavljanje prigodom poskliznuća može nam veoma dobro poslužiti i cepin, pa se on često nosi i ljeti u planine, koje su karakterizirane vrlo strmim travnatim padinama. Vrijedno je još spomenuti, da se na takvom terenu najradije zadržavaju zmije otrovnice, pa je zato potreban oprez kod traženja hvatišta ili branja cvijeća.

Sipari. Prije nego što stignemo do strmih i kamenitih osiguranih puteva, moramo obično proći preko sipara. To je veoma neugodan i naporan dio puta u usponu, dok u silazu ne predstavlja nikakvih poteškoća. Radi pokretljivosti i nepovezanosti materijala od kojega je sipar sastavljen, ovdje se veoma teško izgrađuju i održavaju putevi i markacije, pa ćemo u većini slučajeva biti prisiljeni sami potražiti put. Kod toga ćemo nastojati izabrati za prijelaz mjesto, gdje je sipar najkraći, a kamenje najkrupnije, te se najkraćim putem probiti na njegov vrh. Kod samog ćemo prijelaza koristiti krupnije kamenje, veće kamene izbočine, područja gdje je sipar već povezan i slično. Međutim, ipak ćemo vrlo teško potpuno izbjeći neugodnom klizanju unatrag. Kad stignemo na vrh sipara, moći ćemo po njegovom gornjem rubu bez većih poteškoća stići do mjesta gdje se put nastavlja na kamenitom terenu.

Silaz je niz sipar vrlo lagan. Kod toga izabiremo smjer gdje je kamenje najsitnije i najpokretljivije, te dugim koracima, zabijajući pete, vrlo brzo stižemo na dno sipara. Moramo međutim, paziti da ne naiđemo na mjesta, gdje je sipar ponovo cementiran, jer bismo se mogli poskliznuti i ozlijediti.

Putevi u stijeni. Iznad sipara prelazi put obično u strmiji kameniti teren tako, da kod uspona moramo upotrebljavati i ruke. Takvo penjanje već naliči na lagani penjački uspon, samo što su ovdje opasnija mjesta osigurana klinovima i žicama, a sam je put pretežno markiran. Ako put nije osiguran, moći će se njime kretati samo uvježbaniji planinar, dok će za manje sigurne i spretne planinare biti potrebno osiguranje uzetom.

Prilikom kretanja na takvom terenu moramo biti veoma oprezni. Prije svega se moramo pažljivo držati oznaka, jer nam se inače može dogoditi da zađemo u neprohodan teren, s kojega nam može biti često nemoguć silaz, pa se možemo unesrećiti. Kod samog penjanja moramo nastojati da izabiremo sigurna i čvrsta hvatišta

Next page

Mirko Zgaga — Ivo Gropuzzo [1952], Kroz visoke planine. Priručnik za planinare i alpiniste (Sportska stručna biblioteka, Zagreb), 308 pp. [word count] [Zgaga-Gropuzzo_Planine].