| Welcome to the Croatian Language Corpus |  |
| home | Riznica | documentation | |
Mirko Zgaga — Ivo Gropuzzo [1952], Kroz visoke planine. Priručnik za planinare i alpiniste (Sportska stručna biblioteka, Zagreb), 308 pp. [word count] [Zgaga-Gropuzzo_Planine].
Prije polaska na turu namjestimo, pokretanjem prstena, na kazaljku nadmorsku visinu polazne točke. Na svakoj daljnjoj točki puta možemo sada izravno očitati približnu nadmorsku visinu. Ako duže vremena boravimo u nekoj planinskoj skupini, moramo češće namjestiti visinomjer prema poznatim točkama, jer se uslijed promjena stanja zračnih masa mijenja i pritisak na istoj točki. Kod penjačkih uspona, ako nam je poznata visina stijene, možemo prije polaska namjestiti visinomjer na 0, te odmah očitavati prijeđene metre. Ako je u visinomjer ugrađen i toplomjer, može nam on veoma dobro služiti i za pretskazivanje vremena. TEHNIKA HODANJA Mnogi će se čitalac začuditi, što uopće dodirujemo pitanje tehnike hodanja. Ta svaki je od nas već u djetinjstvu naučio hodati! Razumljivo je, da se mora učiti tehnika penjanja u stijeni, snijegu i ledu, ali barem hodati zna svaki čovjek! Međutim, to znanje hodanja nije dovoljno za planinara, koji posjećuje visoko gorje. Velike udaljenosti, strmine, kameniti tereni, sipari i t. d. zahtijevaju od njega pravilno raspodjeljivanje i čuvanje snaga. Stoga, kao što alpinista penjač mora poznavati tehniku penjanja i posjedovati, određenu tjelesnu kondiciju, tako mora i planinar, koji odlazi u visoko gorje, poznavati način hodanja po njemu te posjedovati tjelesnu kondiciju i uvježbanost. Bez uvježbanosti u hodanju ne smijemo odlaziti u visoke planine. Premda tamo imamo često osigurane puteve i dovoljan broj kuća, može nam neuvježbanost mnogo naškoditi. U prvom redu, sam će nam uspon zadati znatnih muka i napora, tako da ne ćemo biti u stanju doživjeti sve ljepote prirode. U mnogim ćemo slučajevima biti prisiljeni i odustati od daljnjeg puta radi iznemoglosti, pa tako pokvariti izlet i sebi i svojim drugovima. Uvježbanost u hodanju lako se stiče postepenom vježbom na lakšim i kraćim pješačkim turama. Stoga bi svaki planinar, koji namjerava posjećivati visoke planine i tamo izvršavati ozbiljnije uspone, trebao svakog tjedna otići na neku. takvu turu. Brzina će našeg kretanja u planini ovisiti o strmini puta, te o
tjelesnom stanju i sposobnostima svakog pojedinca. Kod toga ćemo
nastojati da nam potrošnja snage bude ravnomjerna, što ćemo
postići bržim kretanjem po ravnom terenu, nego na uzbrdici.
Mirko Zgaga — Ivo Gropuzzo [1952], Kroz visoke planine. Priručnik za planinare i alpiniste (Sportska stručna biblioteka, Zagreb), 308 pp. [word count] [Zgaga-Gropuzzo_Planine]. |
|||||
