SUHA GRANA

U Zagrebu, u služinskoj sobi gospodina Pernara, bilo je toga dana neobično živo. Ivica Rukljač, pisar kod velikoga župana, došao je da vidi sobaricu gospodina Pernara, Reziku, a kako je nije našao kod kuće, zadržao se s ostalima u zanimljivom razgovoru. Bilo je to prilično društvance, koje bi se svake nedjelje poslije podne okupljalo ovdje, sve sami stari znanci: dvorkinja susjednog trgovca Mrakovića, švelja gospođe Crljen i stara Halapirka, kuharica pri gospodinu Lorkoviću. Zapravo ta je stara Halapirka i dignula danas uzbunu. Došla je nekoliko minuta prije i, ne pozdravivši nikoga, odmah je rekla: »Dobro da ste tu! Moram vam reći, da je Tito pozvao sve sluge, da mu se jave do 15. u njegovoj komandi! Što velite na to, ha?!

Na ove riječi uskomešalo se cijelo to sobarsko-kuhinjsko društvo. Švelja gospođe Crljen tvrdila je, da je to obično partizanska »promičba«. No Halapirka je svoje riječi potkrijepila još jednom činjenicom:

— Interesantno, za vas je to »promičba«, a ja sam još ujutro dok sam išla po grincajg na plac čula jednu gospođu, čiji je sin u partizanima, kako je pričala mesaru, da je dobila pismo od svoga sina, i da joj sin piše, kako će poslije petnaestoga započeti ofenziva partizana, i da se od toga dana više nitko ne prima u šumu. Tko je

Next page