u jednoj godini, odgovara dužini koja je jednaka putovanju od 250 puta oko ekvatora, a to je...

Meni se počelo vrtjeti u glavi od brojeva i bujice riječi. Usudio sam se skromno primijetiti da se slabo razumijem u cifre i statistiku, da živim od snova i pišem pjesme.

Odmahnuo je skandaliziran rukom.

Bože moj, ta to su sve važne, prevažne stvari i treba ih svakako zapamtiti i znati.

Nije li važna činjenica da je razvoj avijacije u poredbi s razvojem drugih prometnih sredstava kročio najbržim, upravo avionskim tempom. Slušajte. Od prvog parobroda od g. 1776. do današnjih velikih transatlantika prošlo je 159 godina. Od prvog nespretnog bicikla, koji je nastao 1818., do današnjih savršenih dvokolica, prošlo je 116 godina. Od prve lokomotive za praktičnu upotrebu iz 1828. do naših rapida i ekspresa prohujalo je 109 godina. Automobil ima knjigu historije s četiri burna decenija i osam godina. A prvo avionsko putovanje između gradova Chalons – Reimsa bilo je ostvareno u listopadu 1918. i tome ima tek 28 godina. Dakle, ovo divno prometno sredstvo načinilo je u najmanjem vremenskom razmaku najveća tehnička usavršenja i postiglo upravo neslućene uspjehe.

Osim toga, mi – tu je monsieur Dubois svečano uzdigao glas – inžinjeri i tehničari, trudimo se neumorno da još više usavršimo avione i pružimo sve veći konfor.

Zamislite, još prije deset godina, letjeti značilo je imati zaista mnogo smionosti. Putnik se morao izložiti visinskoj hladnoći, oštrim strujama zraka i strpljivo podnositi buku motora. To vam je bilo pravo herojsko doba avijacije. Kako su se vremena promijenila! Današnja avionska kabina pravi je moderni “zračni salon” snabdjeven svim udobnostima: naslonjačima, ventilacijom, velikim prozorima, WC-om, savršenim centralnim grijanjem, a spretnim izolacijama znatno je ublažena buka motora. Osim toga...

Tako je on brzopleto i zagrijano govorio valjda cijeli sat i nije me pustio da pisnem. U međuvremenu stiglo je par aviona. Jedan talijanski bio je pun fratara koji su iz kabine spokojno, smjerno izlazili sa svojim brevijarima. Zadnji je iskrcao same mlade vitke plavuše jednako obučene, plesačice neke velike barske revije. Sam ih je Bog poslao, one su me spasile. Kad ih je gospodin Dubois ugledao, malo se zbunio, zapeo i zastao.

Next page