— Sada istom vidim, kako je dobro, te nisam na nj prisegao. Kao krunjeni kralj ugarski ne bih bio vladarom, već igračkom Vaših pohotica. Ovako sam ja vladar u Ugarskoj, a ne obiestno plemstvo; ja sam, koji ću zapoviedati i zakone Vam krojiti, a Vi ste, koji morate slušati i meni podložni biti. Vratite se slobodno kući i kažite onima, koji su Vas pred moje prestolje poslali, da kruna sv. Stjepana ostaje u mojoj riznici, dok ja hoću, i da je to moja carska, nepromjeniva odluka.

— I prije nego se sabrati mogasmo, — zaključi barun — prije nego je Pálfy dospio, da išta odgovori, dao je car vrlo nemilostivo rukom znak, da možemo odstupiti, i ponosito omjeriv deputaciju pogledom, ostavio dvoranu. Mi stajasmo, kipeći od uzbudjenosti i ogorčenosti, gledajući jedan drugoga. U to skoči u sredinu grof Almássy i mahnuv u vis kalpakom, zagrmi: Moriamur pro rege nostro constitutione. Taj povik razveza nam grla: Moriamur pro rege nostro constitutione! — kliknu za Almássyem ciela deputacija i s gorčinom u srdcu ostavi carske dvore.

Grof Adam i protonotar Bušić bijahu tako uzhićeni junačkim držanjem deputacije, da im se je sve sjalo lice od zadovoljstva i ponosa. Kako je žalio grof Adam, da nije i sam bio u toj deputaciji, ali njega ni druge Oršiće ne htješe zvati, jer su većinom bili carski vojnici, u koje se nisu sasma pouzdavali.

— Je li Njegovo Veličanstvo čulo te povike deputacije? — upita bezazleni protonotar.

— Za sat grmio je sav Beč o toj zgodi; — reče barun, — i na dvoru se je dobro znalo, kako se je deputacija svršila. Kad su poslije podne istoga dana posietili nekoji članovi poslanstva ugarskoga kancelara,

page prethodnih