muško i žensko plešu, razvratno, a u ponoć, kad je sve muško i žensko bilo pijano, kroz sva četiri prozora uljeze četrnaest đavola; stadoše plesati i ljubakati se sa ženskinjama te upita on toga mladića ne vide li žene s kim plešu, a on odgovori da su im od grijeha oči duhovne zatvorene, pa ne vide. Tada mladić nestade, a đavoli primijete Petra i nasrnu na nj, on pobjegne na cestu, dobježi do raspela i obujmi križ, a đavoli zastadoše oko petnaest metara od drvenog Krista, ne usudiše se bliže.

Kad mu je bilo sedamnaest, povrh svih bolesti dobi i malariju. Svaki treći dan, točno u podne, morao je biti kod kuće, točno u dvanaest zatresla bi ga groznica, a kad bi prestala, padao je u komu. U šupi iza cjepanica pronašao je lijes, legao u nj i bio mu je po mjeri. Otac ga je za nj istesao.

Dvije godine ga je mučila. Molio je Boga da mu dade zdravlje ili da umre, ali nijedno nije dobio. Jednoga dana uputio se u vinograd da pomogne ocu i braći, sat hoda bilo je do tamo, na pola puta raspelo, nikoga u blizini, pa Petar još jedanput zamoli. I On siđe s križa, uputi se prema njemu i priđe mu, ali se Petar odmakne, a kad zastade, zakorači Isus opet prema njemu, ali se Petar opet odmakne, i tako još nekoliko puta, i onda se Krist vrati do križa i podigne se na nj.

Zašto je ustuknuo pred Spasiteljem?

Mislio je da ga ne će uzeti u vojsku, ali je služio u domobranstvu dvije godine. Nedokučivi Bože! Ondje gdje je očekivao propast, našao je najveću sreću. Dvadeset petog ožujka tisuću devetsto osme tražio je izlaz iz kasarne, da ode na misu, jer se Majci Božjoj bio zavjetovao da će, gdje god bude bio, za njezine blagdane poći na misu i ispovijed. Molio je kapetana, ali uzalud. Nije uzeo ni zajutrak ni objed, popodne je molio službujućeg poručnika,

page prethodnih

page sljedećih