Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].
Previous page

Next page

-- 315 --

čovječe, ne ljuti se! Našao se trenutno u iskušenju da se povjeri Luciji, osjetio navalu silnog povjerenja u nju, nitko mu nije toliko bliz kao ta žena, zna da je Luciji stalo do njega više no do ičega na svijetu, — i Veronika odjednom postaje toliko udaljena od njega kao da je, zasićen njene ljubavi, odavno svršio sve s njom, to je vraški tužno, ali već sutra sigurno izmjenjivo. Odbio se od tog iskušenja, Lucija bi rekla mirno, ali bi u sebi bila nemirna i neravnodušna, učini ono što misliš da je pravo, no ne budi suviše nagao. I te riječi što bi izrekla na kraju, taj nastavak, njena oprezna pribranost ili sumnjičavost razorile bi mu teškom mukom skupljeno samopouzdanje, razbacale ga u iverje, jer možda zaista nema razloga za neprihvaćanje onog dirigiranog ili vrag zna kakvog plana. Kad bi se uspio dokraja srediti, mirno razmotriti svoje postupke i razriješiti zbrku od emocija, vjerojatno bi došao do zaključka (bit će kasno ako to utvrdi naknadno) da ga je odjednom opsjelo osjećanje da je okružen neprekidnim nizom prevara i izdaja — ili, ili da odmah pođe do psihijatra? Nejasno i glupo, iako činjenice baš tako ne govore, nije pio, trijezan je, u svakom slučaju ne nastupa stenjevačka logika — ali ako i sâm taj naslut postoji, ako je dio te dijaboličke zavjere prisutan u tom prljavom slučaju garaža za privatne automobile srednjeg državno-administrativnog partijskog aparata, zar može ne poduzeti ništa, slegnuti ramenima, otići s Lucijom u kino, na sastanak s Veronikom ili u njen krevet. A trebalo se već odavno suprotstavljati, ići na sastanke uličnog odbora, postati član Saveza komunista i na taj način nekako odlučivati, tražiti brza i smjela rješenja, a ne govoriti u samome sebi kako je izdana radnička klasa i za sitne pare rasprodana Hrvatska! U kakvu to ludost ploviš, namrgođeno se zaustavlja, ta predbacivanja, to je posve nešto nerazumno, ispada smiješan, sve što priča doima se prilično ludo pri svjesnoj i zdravoj pameti, a ionako — evo podliježe kobnoj malodušnosti svoje generacije (ali ga iskustvo i spoznaja dovodi do takve gorke istine) — sve će se i nadalje odvijati mimo njegove

Previous page

Next page


Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar