Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |
naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Ivan Raos [1984], Prosjaci i sinovi (Matica hrvatska, Zagreb, 2005), 591 pp. [broj pojavnica] [Raos_Prosjaci].
ovce dotjerali, Nuša ne ustaje. Zazvoni i podne. Što li joj je? Sluškinjica donese zdjelu juhe, Nuša odbi cimnuvši s dva koštunjava pomodrjela prsta. Eh, da mu je upitati! Kako upitati kad je govor stvar životna, a on međaš života prekoračio uza sve što mu jezik nepce sastruga od ljute želje. U sumrak želja jezik svlada: – Da i ti nisi oboljela, starice moja? – Nisam, sunce moje, ve ć kano i ti: legla pa zalegla. – Moje je drugo. A ti ustani i brljaj štogod. – Ni šta mi se više ne brlja dok te takva gledam, sunce moje. Bogu dušu, Bog je neće. Pa, kukavna, u sebi mislim: ako i sama zalegnem, i u smrti ima zerka ljudske lakomosti, lakše će se zamučiti po dvoje nego po jedno. Potrka joj tek treći dan odgovori: – Ne će! – Što neće? – upita Nuša koja se ne mogaše snaći. – Neće se smrt ni na dvoje polakomiti! Bit će da sam negdje pogriješio. Ali gdje i u čemu? Života se zasitio, klonulost u tijelu oćutio, s djecom se valjano pozdravio, pa i maloj Šimici… – Što, maloj Šimici…? – Ni šta, silo… starice moja. Kažem, sve sredio i uredio, pa opet tavori i taveljaj na tom šašavom putu između života i smrti… Najednom se Nuša kao nečeg sjeti, ugrize se desnama za donju usnu: – A jesi li baš sve sredio i uredio? S ljudima jesi. Ma jesi li s Bogom? Sunce moje, kako ćeš i umrijeti bez svete popudbine, bez ispovijedi i pričesti, bez ulja svetog i otajstva umirućih? Kako ćeš umrijeti dok se s Bogom ne narediš! Suzo moja, zovimo popa. – Ni Kikaš ga nije zvao, već se po svoju s Bogom naredio! – Tko zna kakvu je on tajnu znao. Ti je ne znaš, grešno moje. – Boge mi, ako je ne znam ja, ne zna je ni onaj tvoj mladi prdekter! – Što smeta da je mlad, svete su knjige stare! – U lošoj ruci i najbolja puška puhaljka! E da je don Petar, ili don Pavao… – Meni je svaki misnik dobar – tihano će Nuša, pa milo uzdiže na muža još uvijek živahne oči – ja ću se narediti, a ti… veliku ćeš mi ljubav učiniti.
Ivan Raos [1984], Prosjaci i sinovi (Matica hrvatska, Zagreb, 2005), 591 pp. [broj pojavnica] [Raos_Prosjaci]. |