Odatle iz rijetkosti proizlazi problem izbora, tj. iznalaženja između skupa mogućih solucija (u danim uvjetima izvodljivih) onu soluciju koja je optimalna sa stajališta izvjesne funkcije cilja (funkcije kriterija).

3. Rijetkost i problem izbora dovedeni na makrorazinu predodređuju tri temeljna gospodarska pitanja s kojima se susreću svi gospodarski sustavi: što, kako i za koga proizvoditi. Različiti tipovi gospodarskih sustava samo na različit način prilaze rješavanju ova tri temeljna gospodarska pitanja, služeći se jednom ili više metoda.

4. Osnovne metode donošenja ekonomskih odluka u svezi s temeljnim ekonomskim pitanjima su običaj, komanda i tržište, pa se shodno tome mogu razlikovati običajno, komandno, tržišno i mješovito gospodarstvo.

Izbor ekonomskih sustava i način na koji će se rješavati temeljna ekonomska pitanja odražavaju se na relativno rangiranje ekonomskih ciljeva: efikasnosti, pravedne raspodjele, ekonomske slobode, gospodarskog rasta, pune zaposlenosti i stabilnosti cijena.

5. U modelima tržišno organiziranih gospodarskih sustava kućanstva i poduzeće dva su temeljna, relativno samostalna ekonomska entiteta, čije se aktivnosti usklađuju posredovanjem tržišta.

Kućanstva kao središta potrošnje, u težnji da raspoloživim dohotkom maksimiziraju korisnost (izraženu stupnjem zadovoljenja potreba) pojavljuju se na tržištu kao nosioci potražnje za određenim skupom dobara i usluga i na taj način svojim novcem licitiraju što se i koliko treba proizvoditi.

Poduzeća, pak, kao središta proizvodnje, organiziraju takvu proizvodnju (što uključuje izbor vrste proizvoda, primijenjene tehnologije i obujma proizvodnje) za koju pretpostavljaju da će njezinom prodajom, s obzirom na platežno sposobnu potražnju, maksimizirati korisnost (izraženu veličinom profita po izvršenom ulogu, odnosno veličinom kapitalnog dobitka).

Maksimizirajuća ponašanja ovih dviju temeljnih kategorija ekonomskih entiteta u okviru tržišno organiziranog gospodarskog sustava, dovode do optimalne alokacije raspoloživih resursa koja osigurava uspostavu opće ravnoteže sustava u cjelini, odnosno dovodi do optimalne solucije u odnosu prema navedena tri temeljna gospodarska pitanja: što, kako i za koga proizvoditi.

6. Od posebne je važnosti uloga države u suvremenim gospodarstvima. Dio svojih aktivnosti država treba usmjeriti na liniju kreiranja najboljeg okruženja za porast ukupne proizvodnosti činitelja, što podrazumijeva osiguranje i poticanje razvijanja tržišta i konkurentne mikroekonomije.

Od ekonomskih funkcija države tri su od posebnog značenja – poticanje učinkovitosti, jednakosti i stabilnosti.

Previous page

Next page