kada joj je otac razložio, da mladja sestra može preuzeti kućanstvo, a momak da je pristao i imućan, da će ondje biti gazdarica i bolje živjeti nego kod kuće, odluči se, da se uda. Nakon svatova ode sa svojim mužem u njegov dom.

Tu je nastavila posao, komu bijaše navikla. Redila je kuću i starala se za muža i djevera, kao što se dosele starala za oca i braću.

Ljudi kao ljudi upirali oči u kuću i prisluškivali, kakova je ta nova mlada, hoće li biti u kući pjesme i smijeha ili psovke i svadje; ali nisu čuli ništa. Ostala kuća tiha kao i prije. Braća su išla na posao, a J. je vodila kućanstvo.

Nekoliko nedjelja nakon vjenčanja dotrči J. jedne noći u susjednu kuću, pozivajući susjede, da podju s njom, da je netko provalio u kuću i udarao po njenu mužu, koji je ležao u istom krevetu.

Diglo se cijelo mjesto i doprati J. kući njenoj. Ona je pošla naprijed te je sama zapalila lampu.

Susjedi imali šta gledati. Muž njen ležao je mrtav u krevetu. Zadobio je više udaraca po glavi oštrim predmetom, a jedan udarac zahvatio mu ruku, te ju malone odsjekao.

Svi su uperili oči u J. Bila je u licu malo garava, nije naricala ni plakala; ali se vidjelo na njoj, da je uzrujana, jer je bila vrlo blijeda.

U jutro su došli oružnici i stali izvidjati. Ustanovili su, da je sjekira, koja je nadjena u drvljaniku, bila svježe ribana pepelom, a na dršku kod ušice vidjeli se tragovi krvi.

Oružnici su posumnjali na J. te su je pritvorili.

Saslušali su pol sela, ali nisu mogli ustanoviti, da bi pokojni imao kakva neprijatelja, koji bi ga mogao ubiti. Uz to su način, kako je J. stvar prikazivala, držali nevjerojatnim, jer tko bi u noćno doba navalio u kuću i ubio

page sljedećih